Olimpijska borilišta postaju crkve, zatvori...ruševine
Olimpijske igre najveći su globalni sportski događaj, praznik za ljubitelje sporta, a u poslednje vreme i veliki biznis. Ali, šta raditi sa borilištima i infrastrukturom, u koje su utrošene milijarde dolara, kada se ugasi olimpijski plamen.
Koja je cena pogrešnih, najčešće megalomanskih odluka, po kojima su domaćini Igara sportsko "brže, više, jače..." pretvorili u veće, skuplje, glamuroznije...
Biti domaćin Olimpijskih igara omogućuje gradovima i državama da se pokažu na međunarodnoj sceni i zarade od turista (London navodno nije zaradio ništa), ali taj luksuz košta milijarde dolara, koje nisu uvek najpametnije utrošene. U projektu "Postolimpijski grad" fotograf Džon Pek i reditelj Geri Hastvit bave se upravo onim što ostaje posle Igara, kada se uglavnom postavlja pitanje: da li je vredelo uloženog novca?
Malo je borilišta koja zadrže svoju prvobitnu namenu. Neka postanu trgovački centri, neka stambeni blokovi, neka postanu crkve, neka čak i zatvori, a većina ih jednostavno bude prepuštena neumoljivom zubu vremena.
Pek i Hatsvit čitavoj priči pristupaju sa zdravom dozom skepse, preispitujući prave, dugotrajne koristi koje Igre donose domaćinima. Njihov Kikstarter-projekat, koji čine dokumentarne fotografije, arhivske fotografije, istraživački materijali, videosadržaji i "olimpijske sitnice", omogućio im je objavljivanje štampane i digitalne monografije s njihovog puta u Los Anđeles, Montreal, Lejk Plasid, Atinu, Rim, Sarajevo, Siudad de Meksiko... u kojoj obrađuju uspešne i neuspešne primere trošenja novca poreskih obveznika.
