Oteli nam rakiju, spasli smo kajmak
Kajmak sa područja Čačka, Kraljeva i Užica proglašen je za nematerijalno kulturno nasleđe i upisan u Nacionalni registar kao proizvod osobenih svojstava i načina proizvodnje.
Time se čuvaju tradicija i kultura, ali i svedoči o identitetu i kontinuitetu naroda i podstiče ekonomski razvoj.
Kako se štiti nacionalni identitet odavno su pokazali Švajcarci koji su zaštitili svoje satove, Belgijanci čokoladu, ili Grci koji su fetu proglasili ni manje ni više nego kao deo svog kulturnog nasleđa.
Zaštita kajmaka sa područja Zapadne Srbije važan je korak u očuvanju ovog brenda, ali, nažalost, ne treba smetnuti sa uma da naša zemlja tokom prošle decenije-dve nije znala, ni umela da zaštiti brojne domaće proizvode.
Dok su Grci i Turci ratovali oko toga čiji je đevrek, a Austriju i Sloveniju je kranjska kobasica dovela na rub diplomatskog skandala, Srbija je bila na korak da ajvar prepusti Slovencima, a kupus Šveđanima.
Grci su se svojevremeno 15 godina sudili sa Dancima oko feta sira i dobili taj spor, dok je jedna slovenačka firma još 1996. godine u Nemačkoj zaštitila ajvar, ali je taj žig na sreću u roku od godinu i po dana poništen.
Sličan slučaj odigrao se i sa futoškim kupusom, jer je na švedskom tržištu postajalo pet vrsta kupusa sličnog našem, koji je pri tom bio i jeftiniji. Na sreću, Skandinavci nisu uspeli da nam otmu futoški kupus, ali zato nismo sačuvali naš ponos - ljutu šljivovicu.
Rakiju baš pod tim imenom, sa manje više sličnim varijacijama, zaštitili su Česi, a isto to pokušali su i Italijani. Evropska unija je naknadno priznala grešku i obnarodovala da reč "šljivovica" sa različitim odrednicama mogu da koriste svi slovenski narodi. Ipak, ostaje žal da Srbija koja je postojbina ove vrste rakije nema međunarodnu zaštitu ovog pića.
Oznaku geografskog porekla imaju sremski kulen, petrovska klobasa, futoški kupus, užička goveđa pršuta, staroplaninski kačkavalj, fruškogorski lipov med, kladovski kavijar, leskovačko roštilj meso, pirotski ćilim i damast, kao i džemperi iz Sirogojna... Nacionalno smo zaštitili 52 proizvoda.
Nažalost, samo tri imaju međunarodnu zaštitu, i to vino bermet, homoljski med i leskovački ajvar.
Milan Prostran, poljoprivredni stručnjak, kaže za "Vesti" da se Srbija kasno uključila u trku da zaštiti svoje nacionalno blago.
- Sve zemlje bivše Jugoslavije su se uključile u trku oko brendiranja, a kao i obično Slovenci su zauzeli prvo mesto. Oni su međunarodno zaštitili čak 12 proizvoda, dok Hrvatska ima deset međunarodno zaštićenih proizvoda. Zaštitili su između ostalih slavonski kulen, čak i paški baškotin (vrsta dvopeka). Mi imamo samo tri međunarodno zaštićena proizvoda, a poljoprivredno smo najjača zemlja. Pre nekoliko dana i Crnogorci su dobili međunarodnu zaštitu za njeguški pršut, što je prvi slučaj u toj zemlji - kaže Prostran.
Poreklo diže cenu
Proizvodi zaštićenog geografskog porekla, po pravilu, imaju veću vrednost od ostalih i smatra se da, osim što su posebnog porekla, poseduju i vrhunski kvalitet, pa su i kupci spremni da za njih plate više.
Prema Lisabonskoj konvenciji, ne podležu carinskim barijerama, nema propisanih kvota za njihov izvoz na tržište Evropske unije, a na domaćem i inostranom tržištu prodaje se skuplje od proizvoda koji nemaju to obeležje. Zaštitu geografskog porekla dobijaju i proizvođači i potrošači.
Sve srpske šljive za Peking sitnica
Privredna delegacija Kine, predvođena ministrom poljoprivrede Han Čanfuom, u pratnji srpskog kolege Branislava Nedimovića, boravila je u oplenačkom kraju, gde je posetila fabriku za preradu voća i povrća u Jarmenovcima i vinariju "Aleksandrović" u Vinči.
Da bi dočarao koliko je veliko kinesko tržište, ministar Nedimović je naglasio da, "kada bi svaki Kinez pojeo samo jednu šljivu dnevno, kompletna srpska proizvodnja šljiva bila bi dovoljna za samo šest dana, a slično je i sa drugim poljoprivrednim proizvodima iz Srbije".
Međutim, strateški sporazum potpisan prošle godine između Kine i Srbije već utiče na uzlaznu putanju plasmana srpskih poljoprivrednih proizvoda na kineskom tržištu.
Prema rečima Dragana Jovanovića, predsednika SO Topola, od posete kineske delegacije očekuje se značajan plasman vina iz oplenačkog kraja, ali i ponovno pokretanje klanične industrije u Topoli i to zajedno sa partnerima iz Kine.
