Stvaranje i zločini OVK (9): Laži Fonda za humanitarno pravo
Ekskluzivna serija o terorističkoj OVK iz pera srpskih obaveštajaca, pukovnika Stevana Đurovića i Jugoslava Petrušića Dominika: uloga Zapada u formiranju zloglasne albanske formacije i šta piše u tajnim dokumentima NATO-a, Kfora i Euleksa. Kako je Albanija obučavala lažne azilante i kako su novcem od droge finansirani teroristi, šta je prava istina o grobnici u Batajnici kod Beograda...
Pukovnik Stevan Đurović, nekadašnji načelnik Vojne službe bezbednosti Prištinskog korpusa i francuski obaveštajac Jugoslav Petrušić poseban deo knjige posvetili su analizi krivične prijave Fonda za humanitarno pravo (FHP) "Dosije 125. motorizovane brigade VJ", na osnovu koga je Tužilaštvo za ratne zločine podiglo optužnice protiv određenog broja pripadnika vojske.
"Analizom te prijave došlo se do frapantnih, netačnih, smišljeno podmetnutih i namerno prikrivanih podataka. Sve to nije imalo za posledicu istraživanje istine i otkrivanje pravih vinovnika nekih od zločina nego zlonamernih, klevetničkih i lažnih konstrukcija događaja koji nemaju valjano i validno uporište u vođenju poštenih procesa. Kroz analizu opštih i pojedinačnih slučajeva dolazi se do napred iznošene montirane tvrdnje i slike koja je i običnom laiku jasna i prepoznatljiva", navode kao zaključak svog istraživanja deset lokacija na Kosovu koje je FHP naveo kao mesta na kojima je, od septembra 1998. do kraja 1999. godine stradao 301 Albanac.
Malo civili, malo pripadnici OVK
Slične vrste manipulacija se vide u svih deset navedenih lokacija. Tako Fond za humanitarno pravo za pet žrtava iz sela Ljubenić na jednom mestu navodi da je reč o ubijenima, a u drugom, "Bazi civila stradalih na Kosovu), da je reč o nestalima. Istovremeno, za šest ubijenih na jednom mestu tvrde da su civili, a na drugom - pripadnici OVK.
Istovetno se dogodilo i u evidenciji stradalih u selu Starodvorane. FHP u jednom dokumentu devet Albanaca predstavlja kao civile, a u drugom kao - pripadnike OVK.
Prva lokacija je selo Ošljane kod Vučitrna, gde je prema podacima FHP-a 22-24. septembra 1998. godine ubijeno devet albanskih civila.
"Analizom podataka iz dva dokumenta FHP: 'Dosije 125. motorizovane brigade VJ' (Dosije) i 'Baze civila stradalih na Kosovu' (BCS), evidentno je da su autori bili tendenciozni, zlonamerni i lažno prikazali događaj. U opisu nije naveden podatak da je uzrok sukoba sa paravojno-terorističkom OVK u rejonu sela Ošljane bilo ubistvo pripadnika MUP-a. Daljom analizom navedenih dokumenata za dva lica utvrđena je razlika u godini rođenja, što vojno sposobnog pretvara u nemoćnog, vremešnog starca. Za devetu 'civilnu' žrtvu ustanovljeno je da je ta osoba zapravo živa. Da zlo bude veće, 'vaskrslu' osobu koju FHP prikazuje kao 'nevinu civilnu žrtvu', međunarodna institucija, kod koje je već oktobra 1999. godine konkurisao za posao, prikazuje ga kao bivšeg pripadnika OVK, vojnika-vozača", navode srpski obaveštajci i dodaju da se u dokumentu FHP-a "Baza civila stradalih na Kosovu", kada je reč o događajima u selu Ošljane, nalazi još šest imena koja se kasnije ne pojavljuju u "Dosijeu".
"Među stradalima, njih četvorica su bili pripadnici OVK prema dokumentu 'BCS'. Namerno prikrivanje pripadnika terorističke organizacije među žrtvama ima dalekosežne posledice. Prvo, javnosti se prikazuju kao nevine i 'civilne' žrtve, okrivljuje se jedna strana (u ovom slučaju Vojska Jugoslavije, odnosno država SRJ), sklanjaju se iza događaja teroristi koji predstavljaju glavni uzrok i inicijatore sukoba. Dalje, kroz niz drugih pojedinosti, kojima se sa pozicije sile, laž pretvara u istinu, kao posledica se javljaju i sudske presude bez valjanih dokaza".
Različiti brojevi, datumi...
Prema opisu događaja u Dubovcu, pripadnici 125. motorizovane brigade su 23-24. septembra 1998. ubili 13 civila.
"Kao i u događaju koji se desio u selu Ošljane i ovde FHP ne prikazuje stvarni broj žrtava, nego prikriva sve one koji su bili pripadnici OVK i na taj način lažno prikazuje stvarnost. Konkretno u ovom slučaju, dodatno se prikazuje da je na ovoj lokaciji stradala i četrnaesta osoba koja se prikazuje kao civil, dok se u dokumentu 'BCS' vodi kao pripadnik OVK.
U selu Gornje Obrinje ubijene su navodno 23 osobe, ali autori knjige "Zašto ćutiš, Srbijo", ukazuju na apsurd da je FHP u "Dosijeu" naveo da su ti ljudi ubijeni od 25. 9. do 27. 9. 1998. godine, dok se u drugom dokumentu iste organizacije ("Baza..."), navodi da su ubijeni tri i po meseca ranije, 12. juna 1998. godine.
"Takođe, kreator neistine, među stradalima u opisanom događaju ne navodi imena još pet osoba koje su, prema njegovom drugom dokumentu 'BCS', takođe izgubile život u istom događaju. Od 'sklonjenih' osoba njih četvoro su pripadnici OVK", otkrivaju srpski obaveštajci u svojoj knjizi.
Snage UN nisu zaštitile Srbe
Analizirajući broj poginulih u zoni odgovornosti 125. motorizovane brigade, Đurović i Petrušić nailaze na, kako tvrde, "neobjašnjive podatke".
"U periodu pre agresije stradalo je 187 osoba nealbanske nacionalnosti, u toku NATO agresije poginulo je ili nestalo 260 osoba. Za vreme kada kontrolu nad Kosmetom preuzimaju međunarodne mirovne snage, a samim tim i kompletnu komandnu odgovornost, najviše je ubijenih ili nestalih. Nestalo je 299 (40 posto) Srba i nealbanaca. Sve to znači da je najgori period bio i da se najstrašnije stradanje Srba i nealbanaca desilo kada su odlukom UN došle mirovne snage sa mandatom da sve štite podjednako, što se u praksi nikada nije desilo", navode autori knjige.
