Petak 29. 3. 2024.
Beograd
160
  • Novi Sad
    170
  • Niš
    140
  • Kikinda
    160
  • Kraljevo
    150
  • Kruševac
    150
  • Leskovac
    150
  • Loznica
    140
  • Negotin
    190
  • Ruma
    170
  • Sjenica
    120
  • Vranje
    130
  • Vršac
    140
  • Zlatibor
    140
  • Zrenjanin
    170
5
Nedelja 10.06.2012.
13:13
D. Đorđević - Vesti A

Jedemo tri dana u nedelji

Mahala Anđelinkovci, 25 kilometara severoistočno od Vranja. Nit na Bareliću, nit u Koćuri. Negde na granici atara, kad se pređe Koćurska reka. Do kuće Pešića dolazi se peške ili terenskim vozilom tri kilometra zemljanim, krividuvim putem, koji pred kraj više liči na zaraslu stazu. Majske kiše raskaljale put, narasla trava, pa se još teže prilazi. Kuća nakalemljena na temelj od rečnog kamena.



Tomislav Pešić nas dočekuje u dvorištu, pored ugaslog ognjišta sa kojeg je ukraden ozidan bakarni kazan za pečenje rakije. Stoji kao stećak krajputaš da svedoči o porodičnoj sudbini, ima ime i prezime, ali nema dokumenta. Apatrid na rođenoj zemlji. Bez zanimanja; i ono zvanje poljoprivrednik izgubio zbog bolesti.

Nema stoke, ni petla da zakukuriče pred ulaznim vratima i najavi novi dan. Tomislav ima 57 godina i poguren je jer ga muče hronični bolovi u stomaku, rukama opipava dovratak, ne vidi gotovo uopšte na levo oko, na desno malo bolje.


- Živim sa suprugom Stanislavkom i ćerkom Stankom. Nemamo nikakvog prihoda. Dok sam bio zdrav, radio sam sve i svašta. Koliko da preživimo. Sada sadimo ispred kuće malo krompira, beremo divlje zelje, kiseljak, šipurke, trnjine, šumsko voće. Nekad nam neko donese kilo-dva brašna, imamo hleba. Štedimo na svaki gram. Nemam pomoć, imam zemlju i šumu, eno, gore, iznad kuće, u planinu i valjda smo po državnom zakonu bogati. Po ljudskom, krivi smo što smo živi - priča Tomislav.

Pobedio me strah
 

Stanka peče krompir
 

U čatmari dve sobice sa desne strane. Sa leve sve zamandaljeno katancima; nema šta da se vidi. Pusto i prazno. U jednoj sobi sede preko dana, ručavaju i večeravaju, ako ima šta. Prozor omanji, krevet rasklimatan, drvene stolice i jedan tronožac. Naravno, i niski drveni jajasti sto - sofra. Dole zemlja, poprskana vodom da se ugasi prašina. Zidovi crni, popucali, nikad neokrečeni. Šporet star, odžak izbijen iz nužde, pa se dimi, i gore oko plafona.


Stanislavka ne čuje, morate da priđete bliže, kako bi vas gledala u usta i razumela. To je njen način sporazumevanja. Kreće se pomoću drvenog štapa. Skida maramu-šamiju i pokazuje na temenu veliku otvorenu ranu. Nema para za lekara, a nemaju ni overenu zdravstvenu knjižicu. Ne plaćaju osiguranje preko poljoprivrede više od deset godina. Kažu da su živi, a u stvari mrtvi.


- Boli me sve, reuma me iskida, ali glava... Mislim će se raspukne... pusta boleština, ona li je za sirotinju? Za nikoga nije, a skoro sam morala da idem na Bareliću u

Tihovanje i bolest


- Htela sam da radim nakon završene škole, bilo je nekog posla u Preševu, ali nakratko. Nemaština pospeši bolest i morala sam da se vratim ovde, među četiri zida, da tihujem - kaže Stanka.

prodavnicu, dali nam na čekanje brašna, 25 kile. Podelila sam ga u dve veće prtene torbe i donela peške za manje od 45 minuta. Hodam, nosim i plačem od bolova - uzdiše Stanislavka.


U uglu, pored šporeta sedi 26-godišnja devojka Stanka. Odsutno lice obasjava sunce koje se probija kroz mutno staklo. Povremeno pomeri plitku, omanju tepsiju u kojoj se kuva krompir sa dosta zaprške. Stanka je završila srednju Ekonomsko-trgovačku školu u Vranju, stanovala u internatu, bila devojka za primer. Uzdanica Pešićevih. A onda se razbolela. Psihički je bolesnik. Skoro, bila je tri meseca u Toponici kod Niša. Sada je, kaže, mnogo bolje. Ali, nema ni lekova ni para, a bez njih ne može.


- Počelo je još kad smo bili na praksi, drugarici je pozlilo, pala je u nesvest, a ja sam doživela stres. Od tada je krenuo da se u meni uvlači neki čudan strah, ne mogu da spavam, samo mislim na jedno - gotova sam, umreću! - priča Stanka.

Šuma plaća dugove


Pokazuje susednu, još manju sobu. Dva stara kreveta, jedan njen. Sa desne strane peć-kube od lima. Seda na jedan od kreveta.


- Volela sam život, drugarice, drugove... Planirala da se zaposlim, ostanem u Vranju, pomognem roditeljima, da se udam i imam porodicu. Sada, jedino želim da sam zdrava, da ne završim u Toponici, da roditelji ne padnu u krevet - zabrinuta je Stanka.

U SVOJOJ ČATMARI: Tomislav, Stanislavka i Stanka
 


Podovi su u celoj kući zemljani, neravni. Nema televizora, radija, niti tranzistora, ni sata na navijanje, a kamoli frižidera, zamrzivača...
Stanka ćuti i gleda u tepsiju, vri krompir.


- Naučili smo da jedemo tri dana u nedelji. Ni komada hleba. Moramo da štedimo brašno kad ga imamo, da bismo rasporedili gladovanje. Ove godine podbaciše

pečurke. Hladna zemlja, lisičarki ni za lek, vrganja pokoji komad. A kad ih ima, bacimo na užarenu plotnu i slatko se najedemo - priča Stanka.


Srećna je što ima zdravstvenu knjižicu, ali nema za participaciju za prepisane lekove. Kad ima pečurki, Pešići dođu do nekog dinara, koliko da vrate dugove.


- Valjda će da se pojave, da vratimo dug za uzeto brašno, so, šećer, zejtin u prodavnici na Bareliću. Nakupilo se preko 200 evra. Ljudi nas znaju, čekaju... Daće bog, zagrejaće se zemlja - uzdiše Tomislav.

Dom od blata


Kuća starinska, jedino crep promenjen dok se moglo. Kiše su česte, važno je da im "ne teči u vrat", kako kažu. Na nekadašnju omanju štalu bez prozora dodate su dve male prostorije i nikla je kuća. Od talpi (letvi) i greda oblepljenim blatom.
- Steglo se to, kad pukne, blata ima, hvala bogu, dovoljno pa prilepimo - odmahuje rukom Tomislav.

POVEZANE VESTI

HUMANITARNI MOST Biće hleba sve do proleća
HUMANITARNI MOST Puno srce, puna trpeza
Nedelja 10.06.2012. 13:49
Neka se otvori neki racun da mozemo da pomognemo ljudima.Ko koliko moze pomocice.Za neko mala pomoc,za njima velika.Da se sto brze organizuje pomoc,jer nama dan dva "nista ne znace" jer imamo da jedemo.Njima je jedan dan kao mesec...Zelim im srecu i siguran sam da ce i oni uskoro videti beli dan.
Nedelja 10.06.2012. 13:25
Teška priča, bolna, da zaplačeš... Izdrži, Stanka, doći će bolji dani.
Nedelja 10.06.2012. 13:26
Tuga i jad sta reci..verujem da ova devojka nije psihicki bolesnik nego zbog stresa koji je dozivela kad se onesvestila ima napade panike...to je anksiozno depresivna reakcija i ima mladih ljudi koji su je preziveli...na zalost ona nema mogucnosti da se leci i zato joj ostaje da u dusi prezivljava uzasne muke...strasno... Treba da im se pomogne ali kako?...Nadam se da ce "Vesti" preko humanitarnog mosta" ovo omoguciti...
VIDEO VESTI
ŠTAMPANO IZDANJE
DOBITNIK
Sigma Pešić (59)
GUBITNIK
Sonja Biserko (71)
DNEVNI HOROSKOP
vodolija21. 1. - 19. 2.
Nedostaje vam osnovno interesovanje da se posvetite nekim poslovnim temema koje zahtevaju dodatni napor. Nemojte precenjivati svoje profesionalne mogućnosti. Trenutni položaj Meseca u vama podstiče emotivnu nesigurnost, stoga izbegavajte rasparavu ili sumnjivo društvo. Budite iskreni prema svima.
DNEVNI HOROSKOP
vodolija21. 1. - 19. 2.
Nedostaje vam osnovno interesovanje da se posvetite nekim poslovnim temema koje zahtevaju dodatni napor. Nemojte precenjivati svoje profesionalne mogućnosti. Trenutni položaj Meseca u vama podstiče emotivnu nesigurnost, stoga izbegavajte rasparavu ili sumnjivo društvo. Budite iskreni prema svima.
DNEVNI HOROSKOP
strelac23. 11. - 21. 12.
Neko sumnja u vase praktične sposobnosti i poslovni ishod, ali niz prednosti se nalazi na vašoj strani. Ne treba da ubeđujete saradnike u svoje dobre namere ili poslovne sposobnosti, sačekajte na završnicu koja donosi uspešne rezultate. Ukoliko vam je stalo da privučete nečije interesovanje, jako se potrudite.
  • 2024 © - vesti online