Šljivovicu nam oteli Česi, a kupus nam uzeli Šveđani

Dok su Grci i Turci ratovali oko toga čiji je đevrek, a Austriju i Sloveniju kranjska kobasica dovela na rub diplomatskog incidenta, i Srbija bi imala opravdane razloge da zbog hrane sa mnogima zarati. Zbog ajvara sa Slovencima, zarad šljivovice sa Česima, Nemcima i Italijanima, sa Šveđanima zbog futoškog sira ili Iračanima zbog kajmaka.

Pa zar šljivovicu da nam "uzmu"?!

 

Sagovornici Presa ističu da je zbog izbegavanja ovakvih sukoba potrebno geografski zaštititi proizvode i brendove. Na taj način bismo izbegli ono što nam se dogodilo sa šljivovicom. Pošto je nismo zaštitili, Italijani, Nemci i Česi su uveliko svoje rakije imenovali upravo "šljivovica". A da je to uradila i Turska sa đevrekom, ne bi se danas znojila u sukobima sa Grčkom.

Znanje ljudi ključno

Vojislav Stanković iz Privredne komore Srbije podseća da je i burek turski, samo se taj naziv odomaćio.

- Grci su se svojevremeno 15 godina sudili sa Dancima oko feta sira i dobili spor. Naš ajvar su, recimo, zaštitili Austrijanci i Slovenci. Istina, "kranjska" kobasica je još u doba Jugoslavije bila slovenački brend, a kranjska je sinonim geografskog porekla, tako da Austrijanci i Slovenci mogu samo da se svađaju oko recepture - objašnjava Stanković.

Njegova koleginica Jasna Stevanović, samostalni savetnik u Udruženju za poljoprivredu, prehrambenu i duvansku industriju i vodoprivredu, dodaje da ni Hrvati nisu ravnodušni na "kranjsku", koja je u Sloveniji pod zaštitom od 2008. godine.

- To je pasterizovana polutrajna kobasica od grubo mlevene svinjetine. Slovenija ističe njeno poreklo iz 19. veka, a Austrija, u kojoj je omiljena "kranjska" kobasica sa sirom, poziva se na davnu prošlost i objašnjava da je regija Kranjska od 1002. godine bila samostalna, ali i da je u jednom periodu pripadala Austriji - kaže Stevanovićeva i objašnjava da je jedna slovenačka firma 1996. godine u Nemačkoj zaštitila ajvar, ali je taj žig u roku od godinu i po dana poništen.

- Sigurna sam da ljudi u Nemačkoj nisu ni znali šta znači ta reč. Danas kada je ime leskovačkog ajvara zaštićeno, jer je za taj ajvar potrebna posebna paprika, uslovljena klimom i zemljištem sa područja Leskovca, za njegovu proizvodnju zaslužno je isključivo znanje ljudi iz tog regiona - priča Stevanovićeva i dodaje da su i proizvođači futoškog kupusa, bez obzira na dva veka dugu tradiciju, imali problema.

- Na švedskom tržištu je postojalo pet vrsta futoškog kupusa koje su jeftinije, pa naši proizvođači nisu mogli da ga prodaju. I za kajmak se može reći da je naziv srpskog porekla. Ipak, postoji isti proizvod sa istim imenom, samo se izgovara sa izmenjenim naglaskom u Iraku. To može biti pokazatelj davne migracije srpske kulture. Pirotski kačkavalj, iako prepoznatljiv, u prošlom veku je bio i na trpezama Bele kuće, Damaska, Bagdada, Grčke... - ističe Stevanovićeva i kaže da proizvodi za zaštićenim geografskim poreklom imaju zavidan izvozni potencijal.

- Samo su tri oznake, futoški kupus, homoljski med i leskovački ajvar međunarodno zaštićene. Razlog su nedovoljna edukacija proizvođača i nepoznavanje prednosti. Kada se stekne međunarodna zaštita, otvara se problem kvantiteta tih proizvoda, ali ne i siguran plasman na tržištu. Međunarodna oznaka treba da znači veću cenu proizvoda i reklamu za taj region - napominje Stevanovićeva.