Hrvatski diplomata govori srpski, ali ne crnogorski i bošnjački
Prema službenim podacima sa sajta Ministarstva inostranih poslova i evropskih integracija Hrvatske, od svih hrvatskih ambasadora i konzula raspoređenih po celom svetu, samo jedan jedini govori srpski jezik, piše "Slobodna Dalmacija“.
To je Žarko Plevnik (66), generalni konzul Hrvatske u Nemačkoj sa sedištem u Hamburgu. Među stranim jezicima kojima "barata", Plevnik je u biografiji naveo čak njih 10, od čega je četiri svrstao u rubriku "tečno". A među tim tečnim, osim nemačkog, slovenačkog i makedonskog, konzul Plevnik je naveo i srpski.
Budući da ni jedan drugi ambasador i konzul nisu u svojim biografijama naveli poznavanje srpskog kao stranog jezika, piše "Slobodna Dalmacija“, nameće se zaključak da niko od stotinak šefova diplomatsko-konzularnih misija Hrvatske u svetu ne zna srpski jezik.
S druge strane, čudno je objasniti kako to da konzul u Hamburgu, ako je već naveo znanje srpskog kao stranog jezika, nije ubrojao još i crnogorski i bošnjački, koji su takođe proglašeni standardnim jezicima, pa su kao takvi, u odnosu na hrvatski, strani jezici baš kao i srpski.
U Ministarstvu inostranih poslova i evropskih integracija Hrvatske splitskom listu odgovoreno je da se znanje srpskog, crnogorskog i bošnjačkog jezika, uzimajući u obzir njihove jezičke posebnosti, takođe smatra znanjem stranog jezika.
Sudeći prema ovom stavu, podatak iz biografije Žarka Plevnika nije nikakva komična bizarnost, nego relevantan podatak o njegovim jezičkim znanjima i veštinama.
"Ako je za hrvatskog diplomatu srpski strani jezik, kojim se onda jezikom služi naš ambasador u Beogradu Željko Kuprešak u komunikaciji sa domaćinima, na primer sa tamošnjim ministrom spoljnih poslova Vukom Jeremićem", upitala je "Slobodna Dalmacija“ resorno ministarstvo u Zagrebu.
"Govori li Kuprešak u Beogradu sa Srbima engleski, s obzirom na to da je u svojoj biografiji naveo da se aktivno služi tim jezikom, dok srpski uopše nije naveo", pita splitski list.
Iz Ministarstva je odgovoreno: "Veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu, a imajući u vidu mogućnost obostranog razumijevanja bez poteškoća, u bilateralnim razgovorima sa srbijanskim dužnosnicima u pravilu se služi hrvatskim jezikom".
Osim toga, to što neko nije naveo pasivno poznavanja određenog jezika u biografiji, pa tako i srpskog, "ne znači nužno da netko taj jezik i ne razumije", stoji u odgovoru Ministarstva.
