Žrtve i krvnici u istom košu
Nije prošlo ni nedelju dana otkada je HRT promovisao film u kome se negira genocid u Jasenovcu, a kustos ovog Spomen-područja, Andriana Benčić je izjednačila žrtve logora sa ustašama koje su partizani ubili 1945. u Blajburgu. Navela je u stručnom časopisu "Polemos" da je "konfliktno ratno nasleđe Jasenovca bazirano na politici selektivnog sećanja jugoslovenskog režima, koja je isticala Jasenovac, a prećutkivala masovne zločine poput Blajburga i Križnog puta", što je za rezultat imalo "manipulaciju brojem žrtava Jasenovca".
"To je deo 'ratova sećanja - na jugoistoku Evrope koji traju od Drugog svetskog rata", navela je Benčićeva i objasnila da je uz takav pristup "potpuno izostavljen spomen na civilne žrtve međuetničkog nasilja, među kojima su bile mnoge žrtve ustaškog krvoprolića, koje su prenaglašene, i partizanskog krvoprolića, koje su prećutane".
Tumačenje genocida "konfliktom" izazvao je nove oštre reakcije stručne javnosti.
Predsednik Udruženja Jadovno Dušan Bastašić, ironično primećuje da "kakva je postavka muzeja Jasenovac, takav je i kustos":
- Proces revizionizma istorije u Hrvatskoj je očigledno završen, a sada je na delu potpuna abolicija svega što ima veze sa NDH. Nedavno je objavljena knjiga o Maksu Luburiću, ponovo se reklamira film o Jasenovcu, kao i knjiga o 100 godina srpske dominacije. Da bilo gde u svetu neko izjednači žrtve iz Aušvica i ljude koji su ih ubijali, odmah bi bio zatvoren, a kod nas je i dalje moguće da se u istu ravan stave i žrtve i njihovi dželati.
Prema njegovim rečima "nije pristojno" izjednačavati žrtve Jasenovca i drugih ustaških logoraša ustašama i domobranima koji su bežali od novih jugoslovenskih vlasti.
- Nemam dileme da je među žrtvama Blajburga bilo nevinih, ali činjenica je da su većinu činili domobrani i ustaše. Ključni problem u inferiornosti kako vlasti u Srbiji, tako u Republici Srpskoj i BiH. Zbog čega se ne traži da u upravi Spomen-područja Jasenovac ne bude neko iz Srbije, RS ili BiH, ali i zbog čega ove države ćute na ovakve vrste provokacija - zaključuje Bastašić.
Veljko Đurić Mišina, direktor Muzeja genocida iz Beograda, ističe za "Vesti" da "tužno" što se u "politikanstvo" uključila i osoba koja svakodnevno gleda jasenovačko stratište, a razmišlja o jednom drugom, u Austriji.
- Jasenovački genocid i partizanski zločin u Blajburgu ne mogu se porediti. Svako stavljanje u istu ravan znači pranje istorije. Inicijativa je nastala u ustaško-domobranskoj emigraciji u Argentini, a potom i u SAD, što je trebalo da rezultira tvrdnjom da su zločinci, u stvari, žrtve, a prvenstveno srpske, treba naprosto zaboraviti. U tom kontekstu treba shvatati i hrvatske tvrdnje o novom agresorskom ratu iz 1991. godine. I to je nastavak propagande da su se Srbi 1941. bez razloga pobunili protiv NDH i tu politiku nastavili 1991. pobunom protiv nove Hrvatske - ističe Mišina.
Tito prvi negirao genocid
Direktor Muzeja genocida, Veljko Đurić Mišina kaže da koreni negiranja genocida datiraju još s početka Drugog svetskog rata:
- Poznato je da je Andrija Hebrang, Hrvat, jedan od komunističkih dužnosnika, bio u Jasenovcu i da je znao o zločinima, o nacionalnoj pripadnosti žrtava, ali i zločinaca. Poznato je i da je 1942. o svemu tome kazivao Josipu Brozu, Hrvatu po nacionalnosti. Broz je pored svega što je čuo, tvrdio da je u Jasenovcu stradalo na "desetine tisuća hrvatskih rodoljuba". To znači da je upravo Broz započeo manipulaciju broja jasenovačkih žrtava.
Uvredljiva licitacija brojem
Predsednik Udruženja Jadovno, Dušan Bastašić kaže da je ponižavajuće i da vređa nastavak licitiranja brojem ubijenih u Jasenovcu, ali on krivicu ne vidi samo u Zagrebu, već i u Beogradu:
- I u Beogradu neki istoričari otvoreno licitiraju brojem poginulih. Jevreji tvrde da ih je u holokaustu stradalo oko šest miliona, mada su nađeni podaci samo za četiri miliona. Da li mislite da iko normalan uopšte ima želje da pita gde je tih dva miliona nepopisanih.
Veljko Đurić Mišina dodaje da je Jasenovac rasturen tek 22. aprila 1945, a da nikada neće biti utvrđeno koliko je zatočenika stradalo:
- U obračunu sa pripadnicima vojske NDH na teritoriji nemačkog Rajha pojedine partizanske jedinice su izvršile osvetu i ta vrsta zločina je dobro znana u istoriji.
