Ubijeni Srbi na hrvatskom spisku
Slučaj Zorana Trivkanovića iz Siska, koji je ubijen 1991. godine tokom pogroma nad Srbima u ovom gradu, ali ga hrvatske vlasti uredno potražuju od Srbije mada je u Osijeku izrečena pravosnažna presuda sa presuđenim počiniocima tog ubistva, nije jedinstven u hrvatskom pravosuđu.
Prema tvrdnji direktora Veritasa Save Štrpca, pravni tim Srbije je pre nekoliko godina tokom iznošenja dokaza u procesu tužbe i kontratužbe za genocid pred Međunarodnim sudom pravde uspeo da izvede na desetine ovakvih, apsurdnih presuda i događaja koji, kako tvrdi, ne prestaju.
- Hrvatska i dalje čini sve da sebe predstavi kao žrtvu agresije JNA i Jugoslavije, pa je tako u grupu nestalih i ubijenih državljana Hrvatske u toj agresiji bez ikakvog srama uvrstila i one Srbe koji su ubijeni upravo od strane hrvatskih jedinica. Poražavajuće je da se ni 28 godina od kraja rata ništa nije promenilo, pa su po istim merilima Srbi proglašavani nestalima ili žrtvama agresije čak i u sredinama gde nije bilo oružanih sukoba. Sve se to činilo samo da bi se "napumpao" broj hrvatskih žrtava. To je posebno bio slučaj u prvim ratnim godinama. Apsurdna situacija koju Hrvatska uporno želi da prikrije jeste da je mnogo više Srba stradalo u tim prvim ratnim godinama nego 1995 - ističe Štrbac.
On dodaje da je, prema evidenciji Veritasa, najmanje 300 imena nestalih hrvatskih državljana koje Hrvatska uporno potražuje od Srbije, a zapravo su Srbi koji su stradali od redovnih ili paravojnih hrvatskih jedinica.
Starci "redom ubijani"
Savo Štrbac kaže da je svedočeći pred Međunarodnim sudom pravde ukazao i na nelogičnost da se na spisku nestalih ili ubijenih Hrvata nalazi i više stotina onih starih oko 100 godina.
- Ispada da tokom četiri godine rata na teritoriji Republike Srpske Krajine nijedna osoba hrvatske nacinalnosti, posebno one starije dobi, nije preminula od starosti ili bolesti, već su isključivo bile žrtve ubistava. To je apsurd svoje vrste - ističe Štrbac.
- To je najizraženije bilo u prvim godinama rata, posebno u gradovima koji nisu bili u direktnoj zoni ratnih dejstava. Samo u Sisku je ubijeno oko 130 Srba, a slične monstruozne akcije su se odigravale i u Gospiću, Zadru... Da aspurd bude kompletan, iako se većina tih Srba i dalje vode kao nestali, u tim gradovima postoje pravosnažne presude u kojima se ti "nestali" taksativno vode kao žrtve - kaže Štrbac.
Da je i u 21. veku moguće manipulisati žrtvama, a posebno nestalima, pre nekoliko godina je ironično primetio i aktuelni predsednik Srbije Aleksandar Vučuć, koji je na sveopštu lavinu optužbi iz Hrvatske da Srbija ništa ne čini kako bi otkrila sudbinu nestalih Hrvata, cinično primetio da na tim listama zapravo ima mnogo više Srba nego Hrvata.
Sumnjiva Knjiga nestalih
Hrvatska se poziva na evidenciju iz četvrtog izdanja "Knjige nestalih" Uprave za zatočene i nestale hrvatskom Ministarstvu za branitelje. Ali, kako u toj knjizi nije navedena nacionalna, vojna i državna pripadnost popisanih osoba, Veritas je izvršio uporednu analizu sa dosadašnjim izdanjima "Knjige mrtvih".
- U trenutku te analize, juna 2016. na našem spisku se nalazilo 1.859 nestalih, a kod Hrvata 1.024 osobe. Upoređujući podatke ustanovili smo da se 974 osobe nalazilo u Knjizi mrtvih, a 882 je izostavljeno. Takođe, na hrvatskom spisku u knjizi se nalazilo 839 osoba, koje opet nisu bile na spisku Veritasa. Utvrđeno je da se 56 imena nalazilo u oba popisa, dok 365 imena iz oba popisa u knjizi nije bilo ni na hrvatskom spisku niti u našoj evidenciji - zaključuje Savo Štrbac.
