Presuda "Milivojević" nada za pravdu
Nedavna ekshumacija tela 36 Srba ubijenih 1995. godine tokom ili nakon akcije "Oluja" sa novog groblja u Glini, ponovo je otvorila bolna pitanja ne samo da li će porodice žrtava doći do pravde zbog ubistava najmilijih, već i ono krajnje jednostavno: kada će uopšte doći do njihove identifikacije.
Prema podacima Dokumentacionog centra Veritas, proces identifikacije čeka još 400 tela Krajišnika stradalih u periodu od 1991. do 1995, mada su neka od njih pronađena još pre 17 godina.
Istovremeno, za zločin tokom i posle "Oluje" kada je ubijeno najmanje 1.200 civila, do sada su izrečene samo dve osuđujuće presude, a u više stotina građanskih parnica, većina porodica žrtava koje su tužile državu tražeći odštetu odbijeno je zbog "zastare" jer su hrvatski sudovi rok za podnošenje tužbe vezivali ili za datum nestanka neke osobe ili datum kada je porodica, rešavajući egzistencijalne probleme, tražila da se njihovi najmiliji sudski proglase mrtvim.
Međutim, ova sudska praksa u Hrvatskoj mogla bi drastično da se promeni i to posle presuda Županijskog suda u Šibeniku koja je izrečena u januaru ove godine.
Naime, na osnovu preporuke Vrhovnog suda Hrvatske, presuđeno je da ova država mora da isplati oko milion kuna (oko 130.000 evra) supruzi i troje dece Save Milivojevića, ubijenog 5. avgusta 1995. u rodnom selu Kovačići kod Knina.
U obrazloženju presude je decidno navedeno da "objektivni rok zastare" može teći tek od trenutka kada je Zavod za sudsku medicinu iz Zagreba, posredstvom DNK metode, utvrdio Milivojevićev identitet.
Upravo ova pravna formulacija daje nadu mnogim porodicama koje još tragaju za svojim najmilijima iz Hrvatske, da bi u eventualnom sudskom procesu, mogli da dođu do odštete.
Savo Štrbac, direktor Veritasa kaže da je presuda u korist porodice Milivojević značajan iskorak hrvatskog pravosuđa, ali da Krajišnicima ipak ne treba da uliva lažnu nadu.
Još 1.821 nestao
Štrbac ističe da se prema podacima Veritasa još 1.821 osoba srpske nacionalnosti vodi kao nestala.
- U tom broju je i ovih 400 ljudi koji su ekshumirani, ali još nisu identifikovani. Istovremeno, na teritoriji se nalazi još 250 registrovanih grobnica, a njihova ekshumacija zavisi isključivo od volje Hrvatske kada će to učiniti. Tek kada se te grobnice istraže, tela identifikuju bićemo u situaciji da govorimo o "stvarno nestalima", jer imamo precizne spiskove sa imenima i prezimenima Krajišnika koji su nestali od 1991. do 1995. godine - ističe Štrbac.
- Pretpostavljam da će ova presuda pozitivno uticati na sve one koji do sada još nisu tužili Hrvatsku, ali postavlja se pitanje na koji način bi ovo sudsko rešenje moglo da utiče na tok stotinak takvih procesa koji se već vode - ističe Štrbac.
On dodaje da je u Hrvatskoj, pitanje "roka zastarevanja" zapravo faktičko pitanje.
- Sudovi u Hrvatskoj će i nadalje na različite načine tumačiti tu "zastaru", pa je pitanje da li će je tretirati kako je naložila ova presuda, od trenutka identifikacije, ili od dana ubistva neke osobe ili će to biti rok od 2003. kada je donesen novi set zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih snaga tokom rata - naglašava Štrbac.
