Petrov o Šešelju: Srbija još nije prošla katarzu!

"...vijence su kod spomenika žrtvama položila brojna izaslanstva i to Saveza antifaš,ističkih boraca i antif,ašista Hrvatske, potpredsjednica Hrvatskog sabora Milanka Opačić, predstavnici Srpskog narodnog vijeća, Antif,ašističke lige, Saveza Roma Kali Sara, kao i Vijeća romske manjine Zagreba te predstavnici stranaka: SDP-a, Hrvatskih Liberala, SRP-a i drugih. Vijence su položila također i izaslanstva Rusije, SAD-a, Srbije i Novog Zelanda." Šamarčina Kolindi Grabar Kitarević još zvoni ko zvona katedrale. Nitko normalan neće stati uz neon,aciste koji polažu vijence svojim žrtvama na koje su oni tako bezdušno pljunuli toliko puta.

"Danas imamo situaciju da najviši državni dužnosnici koriste nac,ističke metode propagande, gdje poluistinu i laž ponavljaju dovoljno puta sve dok ona ne postane istina. Temelj današnje "moderne" države je upravo pravni akt Jugoslavije kojeg je Socijalistička republika Hrvatska bila dio, a zove se Ustav. Upravo je jugoslavenski Ustav iz 1974. bio pravni akt temeljem kojeg je Hrvatska tražila i dobila neovisnost i izdvajanje iz Jugoslavije, kao dio te federacije. Jugoslavenskim ustavom iz 1974. godine Hrvatska, ali i sve ostale republike bivše države, je bila republika-država koja je imala pravo na samoodređenje do odcjepljenja, ili u prijevodu - imala je pravne mehanizme kojima je mogla tražiti nezavisnost. Oko tog Ustava lomila su se koplja desetljećima, ali upravo je taj Ustav doveo do današnje "moderne" države Hrvatske. Koliko je to bio "totalitaran" i "antihrvatski" sistem govori upravo temeljni pravni akt države koju tako zdušno pokušavaju ocrniti."

Tajnu skriva Vatikan o Srbima Katolicima Samo Sveta stolica raspolaže podacima o prevođenju Srba u katolike. U Vukovaru i Jajcu pronađena Arhiva - spiskovi pokatoličenih Srba današnjh "hrvata" U vezi sa prisilnim katoličenjem Srba ostaju nam dva otvorena pitanja na koja do danas nisu dati tačni odgovori: koliko je za to vreme NDH pokatoličio Srba i koliko se pokatoličenih Srba posle oslobođenja (1945. i kasnije) vratilo svojoj pravoslavnoj crkvi? Na oba ova pitanja tačne odgovore može dati samo Katolička crkva u Hrvatskoj, jer je ona pedantno beležila svaki slučaj preveravanja. Dokaz za ovo naše tvrđenje je i to što su posle oslobođenja Vukovara 1992. godine kao i Jajca u Katoličkoj crkvi nađene desetine kilograma raznih crkvenih knjiga i drugih dokumenata. U Vukovarskoj katoličkoj crkvi pronađene su pedantno obeležene knjige o pokatoličavanju Srba u Hrvatskoj na širem području ovog grada u vreme od 1908. do oslobođenja 1945. godine i posle oslobođenja. Zabeležene su redom 1977, 1978, 1980. i tako sve do 1991. godine. Čak i posle 1945. godine nastavljeno je katoličenje Srba. Fratarskim krasnopisom zapisane su desetine srpskih porodica čiji su članovi prešli u katoličku veru. Nižu se imena i prezimena i drugi podaci - porodice Ružić od šest članova; porodice Ostojić, roditelja i dvoje dece; porodice Popović i mnogih drugih koji su u Vukovaru 1941. godine spasavali glave menjajući veru. Tako sve do porodica Lukić, Vlaškalić, Savić, Jakovljević, Babić, Stojanović, Milovanović, Marjanović, Vukojević, Đorđević, Simeunović, Radovanović i još mnogo drugih. Nižu se i podaci o prekrštenim porodicama Gajić, Marić, Janković, Živanović, Obradović, Đaković i drugih. Teško da će neko od Srba (ili bilo ko drugi) ikada moći doći do knjiga i dokumentacije o katoličenju Srba u Hrvatskoj koje se čuvaju kao najstroža tajna u trezorima katoličke crkve u Zagrebu i trezorima Vatikana, jer je Sveta stolica redovno dobijala izveštaje od Stepinca o katoličenju Srba u Hrvatskoj. Naše procene su različite: broj se kreće: od 240.000 (Izveštaj Stepinca Svetoj stolici koji je on obelodanio), pa preko 250.000 do čak 350.000. Veljko Đurić („Prekrštavanje Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“) smatra da je u NDH pokatoličeno 350.000 Srba. Da bi se utvrdio tačan broj pokatoličenih Srba u NDH, neophodno je znati tačan broj pravoslavnih Srba na dan osnivanja NDH, tačan broj umorenih u toku njenog postojanja i tačan broj prognanih Srba. U broj pokatoličenih Srba treba uračunati i decu umorenih roditelja, na koju ukazuje i Karlhajnc Dešner („Sa Bogom i faš,istima“): „I deca su tamo klana na hiljade. Da, čak su bili stvorili zasebni koncentracioni logor i za njih - u Loboru, Jablancu, Mlaki, Bročici, Ustici, Gradiški, Sisku, Jastrebarskom i Gornjoj Rijeci. Samo 1942. godine tamo su bacili 24.000 dece, od kojih je polovina umorena. S vremenom je, svakako, državnim i crkvenim vlastima izgledalo korisnije da decu sačuvaju. Pošto su roditelji bili u najviše slučajeva mrtvi ili zatvoreni, deca su se lako mogla preobratiti u jedino spasavajuću veru. Katolička „Karitas“, čiji je predsednik bio Stepinac, preuzimala je staranje o deci bez roditelja i njihovo prevaspitanje je išlo tim lakše što mnoga deca nisu uopšte imala srodnike. Mnoga su bila suviše mala kada su pala pod „staranje“ „Karitasa“ da bi znala svoje poreklo, svoje selo ili čak samo ime. Tako ima bezbroj mladih ljudi i danas u Hrvatskoj koji žive kao verni katolici, čak kao njihovi sveštenici, a da ne slute kojim okolnostima imaju da zahvale to što su katolici. Nemali broj tih srpskih dečaka i devojčica je registrovan na teološkim fakultetima Italije, Argentine, Australije i SAD. To je i tragedija ove srpske dece i Srba kao naroda. Oni su danas ortodoksni katolici i zreli ljudi, a ne znaju da su Srbi, ne znaju da su im roditelji bili Srbi, ne znaju za svoje rođake: braću i sestre i njihove potomke srpske nacionalnosti. Njihovi sinovi su bili u Tuđmanovoj faš,ističkoj soldateski, ubijali svoje rođake, a da to nisu znali. Palili su i rušili njihove kuće, a nisu znali da to čine na zemlji na kojoj su rođeni... Oni koji su postali katolički sveštenici uklopili su se u ortodoksni katolički kler i žarko propovedaju „jedinospasavajuću veru“. Tako je i sa decom pokatoličenih Srba za vreme NDH: i ona, kao ortodoksni Hrvati i katolici, danas čine to isto što čine deca Srba umorenih za vreme NDH.