Banijac na hrvatskom spisku zločinaca

Srbin iz Australije Predrag Japranin (1972) nalazi se na osnovu hrvatske poternice na Interpolovoj listi traženih osoba zbog navodnih ratnih zločina protiv civilnog stanovništva. Međutim, Hrvatska još nije uputila Australiji zahtev za njegovu ekstradiciju.

Predrag Japranin: Konfuzno optužen za ubistvo Marijana Šiftara

 

Ovaj 41-godišnji Srbin rodom iz Petrinje 2000. godine se iselio u Australiju, dobio australijsko državljanstvo i skrasio se u Melburnu gde za život zarađuje kao zanatlija.

Agenciji Hina je potvrđeno da je Japranin optužen za ratni zločin u Petrinji, gde je navodno 5. novembra 1991. "zajedno s još jednim nepoznatim pripadnikom srpskih vojnih formacija iz kuće Kristine Šiftar odveo njenog sina Marijana Šiftara i Milana Krnjaića da bi ih potom u šumi iz neposredne blizine ubili vatrenim oružjem". Treća žrtva je navodno bio Branko Kovačević, kojeg su prethodno pokupili s njive.

Reporteri ABC našli su Japranina u jugoistočnom predgrađu Melburna gde živi s porodicom. On nije želeo pred kamere, ali je novinarima rekao da je zaprepašćen tvrdnjom o njegovom učešću u smrti pomenutih ljudi.

Takođe je poricao učešće u bilo kakvoj naoružanoj grupi, rekavši da mu ruka koju nema onemogućuje da učestvuje u borbi.

Međutim, dokumenti koje su Srbi ostavili za sobom kad su pobegli 1995. godine, navode Japranina kao pripadnika vojne jedinice Srpske krajine, tvrdi ABC i navodi da bivši pukovnik hrvatske vojske Ivica Pandža kaže kako je ta jedinica imala zadatak da zarobljava Hrvate, kako bi od njih uzimala informacije.

Majka nije videla zločin, ali zna da je "on"

Kristina Šiftar: Zna ko ga je odveo, ali ne i ko ga je ubio

 

Kako je za australijsku televiziju izjavila Kristina Šiftar, Japranina je znala pre rata i da ga je, jer nema desnu ruku, prepoznala kada je sa još jednim čovekom došao u njihovu kuću. Kaže da je sa sobom odveo njenog sina Marijana, kao i Milana Krnjaića. Njihova tela, kao i telo treće žrtve, nađena su u masovnoj grobnici pet godina kasnije.

Ona je rekla da je Japranin njenom sinu i njegovom prijatelju Milanu Krnjajiću kazao da pođu s njim jer je trebalo da ih odvede u lokalnu ciglanu, gde su Srbi držali i ispitivali Hrvate. Čekala je do sledećeg jutra i onda otišla u ciglanu, ali joj je Srbin na dužnosti rekao da Marijan i Milan nikad nisu bili tamo.

- Pošto su ih odveli, četiri godine nisam znala ništa o njemu. Možete pretpostavljati kako sam se osećala. Ostala sam bez deteta, nisam znala šta je s njim. Koliko sam mogla da saznam, odmah je likvidiran.

Gospođa Šiftar kaže da nije videla čin ubistva, niti da za ubistvo optužuje Japranina, ali da traži odgovore na pitanje šta se događalo tog dana.

Australijska federalna policija odbila je da komentariše slučaj, a dnevnik "Australijen" piše da je "od hrvatskih vlasti upoznat" kako je glavna optužba protiv Japranina "da se koristio uslovima oružane pobune, ubijajući civile".

Hrvatska optužnica

Hrvatska vlada je još 1992. godine podnela optužnice protiv Japranina, njegovog polubrata, Suada Džanića, kao i većeg broja drugih lokalnih Srba optuženih za oružanu pobunu protiv hrvatske države. Oni su, međutim, bili izvan dohvata hrvatskih vlasti, a optužbe su kasnije povučene po zakonu o oprostu koji je garantovao imunitet "pobunjenicima" koji nisu direktno optuženi za ubistvo.
 

Međutim, 2003, sedam godina posle otkrića tela u masovnoj grobnici, hrvatske vlasti su izdale nalog za Japraninovo hapšenje. Tri godine posle, Kristina Šiftar rekla je na sudu da je Japranin odveo njenog sina i Krnjajića.

Druga žena kazala je policiji da je videla četvoricu lokalnih Srba kako odvode Milana, Marijana i Branka Kovačevića. Ona je identifikovala njih trojicu, ali je rekla da nije videla ubistva. Taj iskaz nije išao na sud jer je žena umrla pre suđenja.

Godine 2009. napisana je optužnica i zagrebački sud naložio je da Japranin bude nađen i zatvoren kako bi čekao suđenje. Optužba - ratni zločin.

Tu bi predmet i ostao, sve dok Japranin ne bi, eventualno, pokušao da uđe u Hrvatsku. Međutim, neko iz hrvatskog pravosuđa odlučio je da obavesti Interpol da je Japranin tražena osoba. Negde u toku poslednjih meseci, njegovo ime pojavilo se među najvećim svetskim beguncima od pravde, na crvenoj listi Interpola. Australijska federalna policija objašnjava svoje ćutanje time što je reč "o istrazi druge zemlje".

"Traljave" hrvatske istrage

Ubijeni Marijan Šiftar

U Dokumentaciono-informacionom centru Veritas u Beogradu "Vestima" je potvrđeno da se na poslednjem hrvatskom spisku optuženih i presuđenih za ratne zločine među 1.577 imena nalazi i ime Japranina, za kojeg imaju podatke da je pre odlaska u Australiju živeo u Zrenjaninu.

- Iz dosadašnjeg iskustva znamo da kada je u pitanju procesuiranje Srba za zločine nad Hrvatima hrvatsko pravosuđe radilo "ofrlje", često optužujući ljude samo na osnovu indicija, bez jakih dokaza. Bilo je dovoljno da neko izjavi da je video tog i tog na području gde se desio zločin, pa da završi na ovom spisku. Da su mnogi Srbi ne samo pod istragom, već i optuženi i osuđeni na osnovu takvih "dokaza" govori podatak da je od 41 Srbina koji su izručeni Hrvatskoj iz celog sveta, do sada već njih 18 oslobođeno, a da još nisu ni svi slučajevi završeni - navodi direktor Veritasa Savo Štrbac, ne prejudicirajući odgovornost pomenutog Japranina.