Policajac: Karadžić podržavao borbu protiv paravojski
Bivši policajac Republike Srpske Dragomir Andan izjavio je na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, da je u leto 1992. imao Karadžićevu podršku u borbi protiv srpskih paravojnih formacija u opštinama Bijeljina, Zvornik i Brčko.
Tadašnji predsednik RS, Karadžić (68) optužen je za progon – koji podrazumeva nezakonito zatvaranje, zlostavljanje, ubijanje i prisilno premeštanje - Muslimana i Hrvata iz 20 opština širom BiH, uključujući tri navedene.
U pisanoj izjavi, uvedenoj u dokaze, Andan je opisao akcije specijalne policijske jedinice, koju su predvodili on i pripadnik tadašnjeg Saveznog SUP SFRJ Mićo Davidović, u cilju razbijanja paravojski koje su činile zlodela u tim opštinama.
Jedinica se borila da eliminiše "Crvene beretke" u Brčkom, "Pantere" Ljubiše Savića-Mauzera u Bijeljini i "Žute ose" braće Vučković u Zvorniku. Po Andanu, uspela je da "mnoge uhapsi", ali je bila "malobrojna" i često joj je "prećeno silom".
Od teških zločina nad Muslimanima i Hrvatima u logoru Luka u Brčkom, Andan se ogradio tvrdnjom da policija tamo nije imala nadležnost. Za zarobljenički logor u Batkoviću kod Bijejline, rekao je da je čuo tek kada je iz njega nastojao da izvede prijatelja koji je bio zatvoren "samo zato što je Hrvat".
Andan je posvedočio i da je, sa Davidovićem, formirao policijsku stanicu u selu Janja kod Bijeljine da bi zaštitio preostale Muslimane.
O svim tim zbivanjima, depešama je izveštavao vlasti na Palama, kako bi "politički vrh imao uvid u probleme u Semberiji". Tadašnji ministar unutrašnjih poslova RS Mićo Stanišić "preneo mi je da podržavate sve naše aktivnosti", odgovorio je Andan na Karadžićevo pitanje kakav je odgovor vlasti bio.
Kao dokaz za to, Karadžić je pokazao Andanovu depešu na kojoj je on dopisao:
"Nastaviti sa uvođenjem reda i zakonitosti".
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Hildegard Erc-Reclaf (Uertz-Retzlaff) svedoka je suočila sa tvrnjom da se policija bavila samo pljačkama, a ne brojnim ubistvima Muslimana i Hrvata u semberijskim opštinama. Kao primer, navela je da pripadnici "Žutih osa" u Zvorniku nisu bili uhapšeni zbog ubistava i zlostavljanja muslimanskih civila u selu Čelopek, nego zbog pljačke.
Andan je odgovorio da su paravojnici "sa prostora Srbije... tamo i pobegli". "Tužilaštvo u Bijeljini ih je posle hapšenja pustilo, a oni su pobegli u Srbiju... Mi smo dosta dokumentacije uputili Srbiji... Dušan Vučković osuđen je, mislim u Šapcu, na zatvorsku kaznu... Tražili smo da im se zabrani povratak".
Na primedbu tužiteljke da je to bilo posle rata, 1996, svedok je rekao da veruje u to, ako tužilaštvo tvrdi.
Andan je potvrdio i da je, pre uspostavljanja policijske stanice u Janji kod Bijeljine, Željko Ražnatović-Arkan već "bio u Janji i pokupio harač" i da je "bilo stalnih napada na to stanovništvo".
Upitan da li je u Bijeljini bilo etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva, svedok je rekao da "jeste dolazilo do iseljavanja stanovništva, da ne upotrebim grubu reč etničko čišćenje", kao i da je bilo "i ubistava".
Na sugestiju zastupnice optužbe da su on i Davidović bili napadani što "štite Muslimane, a hapse Srbe", Andan je odgovorio da "niko iz vrha vlasti nije rekao da to ne radimo", ali da je Savić-Mauzer "vodio propagandu protiv nas".
Tužiteljka Erc-Reclaf sugerisala je da su se "pljačka i ubistva" nastavili nakon što su Davidović i Andan "uklonjeni". "Ne mogu reći da li se nastavio progon", odgovorio je Andan, objasnivši da su Davidovića "povukle" vlasti Jugoslavije, a da je on "suspendovan iz MUP zbog navodnog uzimanja poker-aparata", posle čega je prešao u VRS.
Potvrdio je, međutim, da je imao "posredna saznanja" da je u Bijeljini Vojkan Đurković, blizak Ražnatoviću - Arkanu, "od Muslimana iznuđivao novac i zlato".
