"Nismo mi gosti u Hrvatskoj"
Koliko su Srbi u Hrvatskoj taoci jedne političke opcije, jedne "svoje" stranke, koliko su taoci jednog političkog lidera i ima li potencijala u tom desetkovanom korpusu za nove ideje i njihove protagoniste, za "Vesti" govori Milan Popadić, predsednik Zajednice Srba Rijeke i potpredsednik Zelene stranke.
![](/data/images/2013-04-20/316830_042112c1_f.jpg?ver=1366510515)
Za Popadića nema dileme, oni koji su sebi neopravdano prisvojili ekskluzivno pravo da predstavljaju Srbe u Hrvatskoj učinili su im medveđu uslugu, gurnuli ih na margine, u tor, sa jedinim ciljem da ih drže pod kontrolom i trguju njihovim nezavidnim položajem. Popadić tvrdi da Srbima ne trebaju vođe, već ambijent u kojem neće biti gosti u vlastitoj kući i u tom smeru treba politički delovati.
I Srbi i "zeleni" u Hrvatskoj, svako na svoj način, manjinske su zajednice. Nije li neobično, pa i nelagodno, u Hrvatskoj biti dvostruki manjinac?
- Dobro ste to primetili, ali srećom više se u Rijeci zbog toga ne osećam nelagodno i uznemireno. Iako sam i nacionalno i po svojim stavovima manjinac, moram biti iskren pa reći da nemam takav osećaj jer ja sam u prvom redu građanin ovog društva, a to što sam nacionalno određen Srbinom ili "zelenim" po stavovima, samo su neki atributi mene kao građanina.
Rat je zlo za sveU prošlom ratu prepolovljen je broj Srba u hrvatskim gradovima. U kojoj meri su i riječki Srbi bili žrtve tog vremena? |
Kako su danas organizovani Srbi u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji?
- Osamostaljenjem Hrvatske riječki Srbi su bili u nekom stanju šoka jer preko noći od statusa naroda postali su nacionalna manjina i bilo je potrebno poći od početka što se tiče organizovanja i izgradnje srpskih institucija s jedne i borbe za golo preživljavanje s druge strane. Upravo u tom dramatičnom periodu osnovali smo prvu srpsku organizaciju, Zajednicu Srba Rijeke, čiji sam aktuelni predsednik. Cilj je bio zaštita elementarnih ljudskih i građanskih prava riječkih Srba i očuvanje nacionalnog identiteta.
Monopol na srpsko predstavljanje u Hrvatskoj već je godinama pod kišobranom jednog čoveka, a organizacija pod njegovom kontrolom. Koliko je to loše za Srbe u Hrvatskoj?
- Što se tiče predstavljanja Srba na nivou države, bilo kroz državne institucije ili kroz institucije srpske nacionalne manjine, formalno je stanje zadovoljavajuće, ali suštinski je katastrofalno, jer sve više funkcioneri predstavljaju sebe i svoje interese, a sve manje one zbog kojih i jesu na tim pozicijama. Svaka vlast i njezini predstavnici podložni su kvarenju, a pogotovo kad to dugo traje i bez prave kontrole, a pogotovo kada je u nepodnošljivoj meri monopolizovana, kao u našem, srpskom slučaju.
I kako se ponašaju srpski predstavnici?
- Zrelost jedne zajednice pa i manjinske kao što je srpska, ogleda se u izgrađenosti i stabilnosti njezinih institucija postavljenih na demokratskim i pluralnim principima. Nažalost, danas u Hrvatskoj srpske institucije, pogotovo "krovna" Srpsko narodno veće, niti je demokratski izabrano niti je pluralno, niti je dovoljan okvir za različita mišljenja. Unikatna je to institucija po načinu na koji je konstituisana, gde predsedništvo bira skupštinu iako je svugde suprotan proces. Naši lideri to su okrenuli naopačke. Invalidnost srpskih institucija i demokratski deficit mehanizam je za monopolizovanje svega i svačega što se naziva srpskim od strane uskog kruga Srba koji žive od srpstva, a politički su organizovani kroz SDSS.
Zaštitnik prirode* Milan Popadić je rođen 20. septembra 1951. u Gornjoj Sanici kod Ključa u Bosni, a živi u Rijeci od 1973. godine. Završio je Učiteljsku školu i pedagoški fakultet u Rijeci. Tokom studija dva puta je nagrađivan za uspeh. Radio je kao učitelj kraće vreme, a onda je radio u Zavodu za zapošljavanje u Rijeci na poslovima stručnog saradnika u profesionalnoj orijentaciji. Danas se bavi preduzetništvom.
|
Iz Srpskog narodnog vijeća upravo vas optužuju da ste "renta Srbin" riječkog gradonačelnika, da predstavljate fantomsku, nepostojeću, organizaciju i da vam je jedina misija da razbijate srpski korpus?
- U poslednje dve decenije nisam veću glupost čuo od te monstruozne optužbe, ali kada znam sa koje adrese dolazi, ništa me ne čudi. Saborski zastupnik Milorad Pupovac i društvo koje je okupio naprosto tako funkcionišu. Ko od Srba nije sa njima, njihov je smrtni neprijatelj. Pogotovo ako ne ćuti i pogotovo ako javno propituje način na koji oni monopolišu "srpsko pitanje". Nije prvi put da te srpske "demokrate" nasrću na moju malenkost, a sve zbog mog snažnog suprotstavljanja njihovoj nakaradnoj tezi da onaj ko nije u SDSS-u i sa njima - izdajica je i nije Srbin. Osim toga, dolaze lokalni izbori i treba popljuvati politički angažovane Srbe izvan SDSS-a.
Pupovac se fokusirao na elitnu politiku, a Srbe u Hrvatskoj pritiskaju sasvim prizemni, egzistencijalni problemi. Je li došlo vreme da se o srpskim manjinskim interesima govori na drugačiji način?
- Uprkos tvrdnjama srpskih prvaka da na konstruktivan način sarađuju sa državnim institucijama u praksi se stanje sporo menja, a život pripadnika srpske manjine ispod proseka je života pripadnika većinske zajednice i odnosi čak prelaze i u ozbiljne incidentne situacije sa posledicama opasnim po fizički integritet, kao nedavno na području Kistanja. To potvrđuje da dosadašnji model predstavljanja nije efikasan i da ga treba menjati. U tom smislu inicijativa predsednika Ive Josipovića za traganjem za boljim rešenjima, što je u javnosti predstavljeno kao politički obračun sa Miloradom Pupovcem, dobro je došla. Slažem se da je započeti proces trenutno zamrznut, ali i da će ga sve lošija socijalna i ekonomska integrisanost srpske zajednice ponovo aktuelizovati i mimo volje glavnih aktera.
Iz Rijeke je i ministar Željko Jovanović, kojeg je nedavno brutalno napao Zdravko Mamić, prebrojavajući mu krvna zrnca. Pokazuje li i taj slučaj da je srpsko etničko poreklo, samo po sebi, ozbiljan hendikep u hrvatskoj političkoj areni?
- Hrvatsko društvo je još na takvom nivou svesti da je srpsko etničko poreklo kod jednog, ali srećom manjinskog dela političkog mejnstrima, ozbiljan hendikep u hrvatskoj političkoj areni, a slučaj ministra Željka Jovanovića to najbolje potvrđuje. Iskreno da kažem, nisam sklon poimanju odnosa po principu "mi Srbi i oni Hrvati" i na toj potki ja ne funkcionišem. Meni je bliže i prihvatljivije polazište koje u fokus stavlja građanina. Moramo imati neko zajedničko polazište, a to je da smo svi građani RH, sa istim ili sličnim potrebama i individualnim mogućnostima. Stoga i nisam pristalica političkog organizovanja i aktivizma na etničkoj osnovi. Mislim da bi za Srbe bilo defektno svrstavanje pod jednu političku opciju, pa makar se zvala i srpskom jer je bolje da su disperzirani tamo gde je stvarna politička moć.
Osećate li se vi kao gost u Hrvatskoj, kako je nedavno hadezeova kadrovska perjanica poručila Srbima?
- Uprkos tim devijacijama u Hrvatskoj se ne osećam kao gost i stavovima marginalnih političkih opcija i pojedinaca ne pridajem preveliko značenje.