U logoru "Silos” ispitivana je ljudska izdržljivost
Koncentracioni logor "Silos” u Tarčinu kod Sarajeva osnovan je 11. maja 1992. godine u objektu u kojem se pre rata čuvala pšenica, a zatvoren je 27. januara 1996. godine na Svetog Savu, dakle više od dva meseca nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Istog datuma, slučajno ili ne, zatvoren je i zloglasni logor iz Drugog svetskog rata Aušvic.
U logoru "Silos”, jednom od ukupno 126 na području ratnog Sarajeva, bilo je zatočeno više od 600 Srba, uglavnom civila sa područja Tarčina, Pazarića i nekih drugih okolnih mesta. Najmlađi među njima bio je 14-godišnji Leo Kapetanović, a najstariji Vaso Šarenac koji je bio prevalio 85. godinu i umro je u "Silosu” na temperaturi koja je uvek bila niža za deset stepeni u odnosu na spoljnu.
Slavko Jovičić Slavuj, danas poslanik SNSD-a u parlamentu BiH, priseća se 27. januara 1996. godine kada je, nakon 1.334 dana zatočeništva, sa još 43 svoja sapatnika izašao iz, kako kaže, logora smrti.
"Logor 'Silos' bio je laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti, gde su muslimanski vojnici i čuvari zatvorenike gledali kao životinje koje su svakodnevno tukli, mučili na razne načine, ’ubijali' glađu i trovali raznim lekovima”, tvrdi Jovičić.
On u razgovoru za "Politiku” naglašava da torture nisu bile pošteđene ni žene, njih 11, među kojima je jedna bila u šestom mesecu trudnoće. Među hladnim zidinama objekta u kojem su zarobljenici spavali na betonu, prema Jovičićevim rečima, okončalo je život više od 20 Srba, „neki su ubijeni, a neki su umrli od batina i gladi”.
Priča našeg sagovornika o tome kako su logoraši odvođeni na prve borbene linije muslimanske vojske, gde su danonoćno kopali prilaze, pravili utvrđenja, rovove i bunkere zvuči neverovatno. Srbi zatočeni u "Silosu" radili su i na prokopavanju takozvanog tunela spasa ispod aerodromske piste koji će kasnije služiti, isključivo, za dopremanje oružja za potrebe muslimanske vojske.
"Tukli su nas i u kamionima kojima su nas prevozili i vršili nuždu nam nama”, priča Jovičić i napominje da su se pojedini Srbi sa kopanja vraćali teško ranjeni i bez pojedinih delova tela, a neki se nisu ni vratili – "ubijeni su".
Na suđenju osmorici osumnjičenih za zločine nad Srbima u "Silosu" Jovičić, koji je rekorder po broju dana provedenih u zatočeništvu, svedočio je šest puta. Kaže da je i u sudnici izjavio, između ostalog, da je "Silos” najzloglasniji logor u proteklom građanskom ratu u BiH i da su logoraši u tom logoru, "kako su utvrdili stručnjaci i na osnovu iskaza svedoka”, mučeni na 167 načina. On je i prilikom svedočenja podsetio da je sva dokumentacija o tome "bila predata" bivšoj glavnoj tužiteljici Karli del Ponte.
Komentarišući naredbu Behaija Krnjića, tužioca Tužilaštva BiH, o obustavljanju istrage protiv 455 osoba za ratne zločine u logorima "Silos”, "Tarčin” i OŠ "9. maj”, Jovičić naglašava da "ne može" tako lako biti stavljena tačka na zločin za koji postoje dokazi i živi svedoci, iako je, podseća on, do sada umrlo oko 100 bivših logoraša.
"Ne može se odgovornost za zločine u ’Silosu’ svesti samo na osmoricu pripadnika bošnjačke vojske i policije, šta je sa osnivačima i nalogodavcima, u čemu su presudnu ulogu imali ključni članovi ratnog političkog i vojnog rukovodstva u Sarajevu”, pita se Jovičić.
