Hadžihafizbegović: Da zna Kusta šta mu radi Nemanja, davno bi mu došao glave
Filmski reditelj Emir Kusturica, koji je svoje najvažnije i najuspešnije filmove vezao za Sarajevo, pokušava da obnovi komunikaciju s ljudima u svom rodnom gradu, ali je u njemu naišao na mnoštvo uvreda.
"Vucibatina i mrcina", "zlonamerni falsifikator", "lažov", samo su neki od epiteta kojima su Kusturicu danas "počastile" neke od osoba poznatih u javnom životu Sarajeva koje su reagovale na njegovo pismo objavljeno u "Oslobođenju" dan ranije.
U tom "Pismu facebooku", kako ga je naslovio sam autor, Kusturica reaguje na priče i komentare o njemu, koji su se u različitim povodima mogli videti na najpoznatijoj društvenoj mreži. Nazivajući Fejsbuk "septičkom jamom koju je stvorila tehnologija", Kusturica se osvrnuo na komentare posle njegove navodne izjave vezane za obeležavanje 20. godišnjice početka opsade Sarajeva.
Povod za polemiku bio je komentar o poreklu crvenih stolica poređanih 6. aprila na glavnoj sarajevskoj ulici u znak sećanja na sve nevino stradale tokom opsade. Stolice su zapravo proizvedene u Srbiji, a s nekih od njih nije bila skinuta ni etiketa koja je to dokazivala, što je izazvalo različita reagovanja. Jedno od njih svelo se i na navodni Kusturičin komentar "kupujmo domaće".
"Ta rečenica zvuči kao da je dizajnirana u pijanoj bosanskoj glavi bez potrebe da se ulazi u etničko poreklo te pijane glave", napisao je ogorčeni Kusturica "Oslobođenju", tvrdeći da ništa slično nije napisao ni na Fejsbuku, niti bilo gde drugde, kako mu se to stavlja na teret. Reditelj tvrdi da je to novi dokaz da je stalno izložen uvredama zasnovanim na nepostojećim tvrdnjama i izjavama poput onih da je Sarajevo neprimereno upoređivao s jednim delom ljudskog tela ili da je umanjivao brojku žrtava i silovanih žena tokom rata u BiH.
"Utoliko i ovo pismo koje sada pišem nije pisano da bi došlo do ruku onih koji bi meni, eventualno, otvorili vrata mog rodnog grada... To će se dogoditi kada presuši septička jama u koju se slivaju informacije iz kontrolisanih kanala i izvora", napisao je Kusturica, naznačivši da ga nije prošla želja za dolaskom u Sarajevo s kojim verbalno ratuje još od 1992. godine.
Dodao je da mu je stalo da se zna da se nije sukobio s bošnjačkim narodom već "s političkom pojavom porodice Izetbegović i njihovim islamskim fundamentalizmom" i s "ostatkom Titovih omladinaca poput Zlatka Lagumdžije i njegovih socijaldemokrata koji su levičari baš koliko je i Pentagon prokubanski orijentisan".
Glumac Emir Hadžihafizbegović reagovao je na ovo Kusturicino pismo, objašnjavajući da je jasno da postoje dvojica Kusturica, jedan Emir - "reditelj dvaju sjajnih filmova i endemski Sarajlija", i drugi, Nemanja - "nesrećnik i gubitnik s Mokre gore, vucibatina i mrcina".
"Da zna Kusta šta mu radi Nemanja, davno bi mu došao glave", rekao je Hadžihafizbegović poručivši Kusturici da se odrekne svog drugog ja i takav dođe u Sarajevo.
Glavni urednik nedeljnika "Slobodna Bosna" Senad Avdić Kusturicu je nazvao lažovom tvrdeći da je taj bivši Sarajlija u jednom intervjuu iz 2009. godine zaista svoj rodni grad uporedio s jednim delom ljudskog tela, a podsećajući i na Kusturicine "epske izlete koji su se svodili na veličanje ratnih zločinaca".
"Meni je drago što je (Kusturica) imao potrebu obratiti se svojim sugrađanima, no mi nismo krivi što je on davao takve izjave", kaže Avdić.
Reditelj Dino Mustafić tvrdi da svako ima pravo da misli što god želi o gradu u kojemu je rođen, uz ogradu da su Kusturicini komentari "često bili ispod svakog civilizacijskog nivoa, puni falsifikata, neistina i krajnje zlonamernosti".
"Kad je ovaj grad bio bombardovan Kusturica se pravio, poput mnogih koji su služili Miloševićevom režimu, da nije znao o čemu je reč", kaže Mustafić.
