Samo u "Vestima": Bosanac proslavio "Mitu bekriju"
Cele novine ne bi bile dovoljne za spisak vanvremenskih muzičkih hitova koje je on komponovao kao što su: "Hej krčmarice", "Doleteće beli golub", "Žubor voda žuborila", "Sjaj Mjeseče", "Biljana", "Ruke bele, ruke željne"... Iako malo ko zna, čuvena kompozicija uz koju se u kafani lome čaše, "Mito bekrijo" njegove je kreativnosti delo. Ipak, uprkos velikom broju kompozicija zabavne i narodne muzike, za Radoslava Graića najveće uživanje je komponovanje dečje muzike.
Ne postoji dete koje nije uživalo u čuvenim taktovima njegove kompozicije "Vuče, vuče, bubo lenja". Čuveni song "Još jedan prođe dan" iz odjavne špice popularne serije "Pozorište u kući" nosi njegov potpis, kao i muzika u seriji "Kamiondžije".
- Rođen sam 1932. u Mrkonjić Gradu, blizu Banjaluke. To je jedno lepo planinsko mesto, prava čarolija. Rastao sam u poznatoj, uvaženoj trgovačkoj porodici. Moj deda je bio trgovac i poslanik u Narodnoj skupštini. Odrastao sam uz osam godina stariju sestru. Otac je bio državni službenik, pa su ga često premeštali, tako da smo živeli i u Prijedoru i Sanskom Mostu gde nas je zatekao rat 1941. Do tada, imao sam divno detinjstvo. Rat je bio strašan, ubijanje i progon na sve strane. Bežeći od ustaškog terora, stigli smo prvo u Beograd, gde smo proveli godinu dana. Bila je to teška godina okupacije, nemaštine. Po nagovoru jednog prijatelja, 1942. smo se preselili u Valjevo gde smo ostali četiri godine - započinje Radoslav Graić svoju priču za "Vesti".
A šta je sve ovaj muzički čarobnjak ispričao našoj novinarki Antoniji Vučićević, možete pročitati u vikend izdanju "Vesti".
