Organizatori se "igraju" životima sportista
Nakon pogibije mladog gruzijskog sanjkaša Nodara Kumaritašvilija sportisti su još jednom pozvali na ograničavanje tehnologije, dok organizatori Olimpijskih igara nisu spremni da u potpunosti preuzmu odgovornost.
Olimpijske igre zamišljene su kao slavlje sporta i časnog sportskog života, ali pred ovogodišnje izdanje u Vankouveru strašna tragedija navela je na razmišljanje treba li ograničiti brzine i stopirati napretke tehnike u vrhunskom sportu. Samo nekoliko sati pre otvaranja Igara mladi gruzijski sanjkaš izgubio je život na opasnoj stazi, za koju su organizatori ranije ponosno govorili kako je najbrža na svetu.
Svako novo izdanje Olimpijade donosi novitete i napretke, no dali je zaista došlo vrijeme za ozbiljne restrikcije? Još od početka skijaške sezone takmičari apeluju da su staze postale preopasne, te da je sve teže zadržavati kontrolu pri trkama. Zbog munjevitog napretka tehnologije brzine postaju neslućene, toliko da zimski sportovi ujedno postaju i najopasniji.
Velike kompanije koje proizvode opremu moraju donositi nove, bolje i brže modele, te iz sezone u sezonu pratiti trendove. Zbog popularizacije zimskih sportova potrebna su nova probijanja granica, modernizacija staza i borilišta, a konkurencija u tom svetu zaista je žestoka. Svako želi biti bolji, svaka inovacija donosi novi profit. Strašno je što danas, iako nitko od odgovornih neće to da potvrdi, sigurnost takmičara pada u drugi plan.
Nakon pogibije Gruzijca sportisti su još jednom izrazili zabrinutost, a iz MOO-a su beskrupulozno nesreću pripisali sanjkaškim greškama. Na stazi na kojoj je moguće postići brzinu od 150 km/h, ne može takmičar da bude kriv što njegove veštine nisu bile dovoljne za obuzdavanje sanjki u trci sa smrću.
"Pokazalo se da je sportaš prekasno izašao iz zavoja broj 15, što nije uspeo ispraviti, pa je prekasno ušao u zavoj broj 16. Iako je pokušao popraviti situaciju, na kraju je izgubio kontrolu, što je dovelo do tragične nesreće", stoji u zajedničkom saopštenju istražnih tijela.
Da tim saopštenjem pokušavaju smiriti situaciju i ograditi se, potvrđuje činjenica da Nodar nije bio prvi koji je izletio, već su se ranije brojni sanjkaši žalili na sigurnost staze. Osim toga, prostim okom je vidljivo da ona nije na vrhunskoj razini. Jesmo li u krivu ako smatramo da je nedopustivo uz takav kanal brzine postavit železne stubove i što se pitamo da li u jeku tehnoloških napredaka staza mogla biti bolje osigurana?
Žalostan primer gruzijskog sportaša potvrđuje kako manifestacija mora ići dalje po cenu ljudskih žrtava, pa je uz kurtoazno izražavanje žaljenja, otvaranje održano bez velikog pijeteta. Sanjkaške trke biće nastavljene, a organizatorima je dan kasnije naloženo da bolje osiguraju stazu. Kako to obično biva, tek ih je ljudska žrtva podstakla na maksimalnu sigurnost. Zbog toga će kobni zavoj i kraj trkališta biti bolje osigurani pred takmičenje.
Iako su Olimpijske igre osmišljene kao takmičenje protiv protivnika i vremena, nema smisla zbog atrakcije i novih dostignuća u zalog stavljati ljudske živote. Čas je za ozbiljne promene i velike odluke, vremena za razmišljanje više nema. Sportistima može pomoći samo delovanje, ali pre, a ne posle nesreća.
Svetska sanjkaška šampionka Anja Huber bila je najoštrija u kritici organizacije.
"Ti ljudi ne shvataju da se igraju s našim životima!", rekla je dvostruka osvajačica zlata na Svetskim prvenstvima.
