Hoking dobio najluđu opkladu u istoriji fizike?
Pre nekoliko godina svetski mediji su objavili provokativnu vest da se slavni britanski fizičar Stiven Hoking javno kladio u 100 dolara da Veliki hadronski kolajder (LHC), ali i drugi akceleratori nikad neće uspeti da pronađu Higsov bozon, koji se smatra nosiocem mase većine elementarnih čestica.
Kako je Hoking uvredio Higsa i njegov bozon?
Njegova je tvrdnja izazvala pravu uzbunu u naučnoj zajednici, a škotski fizičar Piter Higs, po kojem je bozon dobio ime (istraživanja Higsa i njegovih kolega 1960-ih udarila su temelje ideji o postojanju misteriozne čestice) provokaciju je doživeo kao ličnu uvredu. Higs se tada požalio da bi odgovor na Hokingov izazov bio poput "kritikovanja princeze Dajane", ali konačno mu je ipak uzvratio 2008. godine, nakon što se Hoking u jednom intervjuu našalio rekavši da bi zapravo bilo zanimljivije kada LHC ne bi pronašao bozon.
Tom prilikom Higs je izjavio da Hokingovi proračuni na kojima je utemeljio svoje tvrdnje nisu tačni i da ideja kojom je vođen nije dobra jer je "pokušao da objedini teorije fizike čestica i gravitacije... na način na koji to nijedan teorijski fizičar ne bi smatrao ispravnim".
Ni traga od "božje čestice"
Neslužbena ispitivanja javnog mnenja fizičara u poslednjoj deceniji pokazala su da velika većina njih veruje da tajnoviti bozon postoji te da je samo pitanje vremena kada će ga LHC otkriti. Svima se uglavnom činilo da se Hoking, poznat po kontroverznim izjavama, samo razmeće svojim idejama i autoritetom.
Ali iako su od pokretanja LHC-a 31. marta 2010. do danas prikupljeni i analizirani petabitovi podataka pri dosad neviđenim energijama od sedam triliona elektronvolti, Higsovom bozonu i dalje ni traga. Obeshrabreni i razočarani rezultatima, naučnici su konačno prošli ponedeljak, 22. avgusta, na konferenciji "Biennial International Symposium on Lepton-Photon Interactions" u Mumbaiju objavili da se sa 95-odstotnom sigurnošću može reći da Higs nije pronađen u području u kojem je tražen - od 145 do 466 milijardi elektronvolti.
Fizičari u CERN-u ne odustaju potrage
Ipak, fizičari u CERN-u (koji upravlja LHC-om) nisu još sasvim odustali. Naime, postoji mogućnost da Higs postoji na nižim energijama, u pojasu između 114 i 145 milijardi elektronvolti (u kojem su ga tražili stručnjaci LHC-ova prethodnika LEP-a i još uvek traži tim Fermilabova Tevatrona), te petopostotna mogućnost da se sakrio negde u pojasu koji je već pretražen u CERN-u. Dakle, rad LHC-a će se nastaviti, bozon će i dalje tražiti, ali svakim danom sve je manje nade da će biti pronađen, a sve verovatnije da će Hoking dobiti okladu protiv svih fizičara ovog sveta.
Ako bozona ipak nema, od čega je nastao svemir?
Ipak, ključno pitanje koje sada počinje da brine naučnike, nije hoće li izgubiti opkladu, već odakle masa u svemiru ako Higsov bozon ne postoji? Moguće je da će nam za odgovor na ovo pitanje trebati teorije koje će ići dalje od postojećih.
Prema standardnom modelu, elementarne čestice na visokim temperaturama iznad 10 na 15 Kelvina, kakve su vladale nakon Velikog praska (na kojima elektroslaba simetrija još nije bila razbijena, odnosno elektroslaba sila se još nije razdvojila na elektromagnetsku i slabu), nisu imale masu. Nešto kasnije, na spomenutoj kritičnoj temperaturi simetrija se spontano raspala pa su W i Z bozoni dobili masu.
Jedna od retkih već postojećih alternativa standardnom modelu jest tzv. teorija "Tehnikolora" fizičara Stivena Vejnberga prema kojoj bi se izvorna simetrija u svemiru mogla poremetiti i nekim drugim mehanizmima, a ne samo delovanjem Higsovog bozona. Ali za njeno dokazivanje trebaće tolike količine energije kojima čak ni LHC nije dorastao, kao i gomile novca za astronomski skupe uređaje.
Valja istaknuti da će, ako LHC ne uspe da pronađe Higsov bozon, uz Hokinga i njegove retke istomišljenike, likovati još jedna grupa ljudi premda nije učestvovala u opkladi. Naime, ruke bi zadovoljno mogli da trljaju i američki kongresmeni koji su se 1993. godine izjasnili protiv izgradnje američke verzije Velikog hadronskog kolajdera u SAD-u.
