Tajni agent Elvis: Širio rok po Nemačkoj
U jeku hladnog rata i izbijanja berlinske krize u vojsku Sjedinjenih Američkih Država regrutovan je u to doba najpopularniji muzičar Elvis Prisli.
Nakon položene zakletve, poput drugih mladića, poslan je izvan SAD-a u prekomorske baze. Elvis se našao u tenkovskoj diviziji koja je bila stacionirana u Nemačkoj. No, američki istoričar Frenk Beis, koji proučava Prislijev život, tvrdi da takav potez američkih vlasti nije bio slučajan. Prema njegovim tvrdnjama, Elvis je trebalo poslužiti kao "tajno oružje" u hladnom ratu.
Njegova misija koju je oraganizovala CIA bila je toliko tajna, da ni sam Elvis nije znao o čemu je zapravo reč. On je prema planu američkih obaveštajaca svojim brojnim nastupima trebalo da podstakne mlade DDR-a da se pobune protiv svog represivnog režima, koji im je zabranjivao rock’n’roll i svaku drugu novost koja je dolazila s kapitalističkog zapada.
Provokacija je bila dobro smišljena i gotovo je uspela. Elvisovi nastupi proširili su se preko gvozdene zavese i sve je više Istočnih Nemaca na užas komunističkog vođstva počelo slušati kralja roka. Manifestacije na kojima su se do tada svirali dosadnjikavi šlageri koji nisu dopuštali iole brže pokrete plesača, zahvaljujući Elvisovoj muzici pretvorili su se u mesta razuzdane zabave, a DDR-ovci su u Elvisovom manru počeli da plešu i po stolovima, što je komunističke vlasti ipak nateralo na odgovor.
Sam generalni sekretar Komunističke partije DDR-a Valter Ulbriht je, pošto je dobio po nosu od svog moskovskog šefa Nikite Hruščova, zabranio puštanje Elvisove muzike. Hruščov je vikao na Ulbrihta i pretio mu smenom, zbog toga što ne može narod voditi po ispravnom marksističko-lenjinističkom putu.
Poslušnik iz Berlina nije se nikako hteo zameriti svom šefu i odmah je zabranio, kako Elvisovu tako i svu zapadnjačku muziku. No, nakon tog očajničkog poteza nastali su još veći problemi. U Drezdenu su počele spontane demonstracije studenata i gimnazijalaca, kojima su se priključile kolege iz 13 gradova Istočne Nemačke. Sve je izgledalo kao početak revolucije i građanskog rata, ali komunistička je policija bila moćnija.
Snagom sile rasturili su demonstrante, a više od stotinu učesnika osuđeno je na šest meseci zatvora. Dašak slobode, koji je Elvisovom muzikom ušao u DDR, brzo je ugušen. Ta se muzika više nije slušala na javnim mestima, a samo hrabri su je slušali u svoja četiri zida, i to u velikoj opasnosti da ne budu otkriveni.
Kako je propao prvobitni plan, CIA je iskoristila Elvisa da pozira pri obnavljanju spomenika poginulim nemačkim vojnicima iz Prvog svetskog rata, kako bi se Zapadni Nemci još čvršće vezali uz SAD.
Amerika je krenula sa politikom prema kojoj će u budućnosti Zapadni Nemci biti prvi bedem protiv boljševizma. Sam Elvis Prisli nije ni malo bio svestan uloge koju je imao tokom svoje vojne službe u Nemačkoj, u svojoj naivnosti mislio je da je samo običan vojnik.
