Umiranje nije njihov fah
Smrt je neproverena glasina, nazvao je svoj književni prvenac Emir Kusturica. Upravo tako nekako ljudi doživljavaju fizički odlazak poznatih ljudi, pogotovo glumaca. Onih koji nas svako veče posećuju u našim domovima, koji nas zasmevaju ili rastužuju, ali gotovo nikad ne ostavljaju ravnodušnim.
Poslednje veliko glumačko ime koje nas je napustilo je neponovljivi Predrag Ejdus. Rođeni Beograđanin, sa jevrejskom krvi u sebi, Ejdus je toliko strastveno živeo glumu da je u dugogodišnjoj karijeri ostvario 200 dramskih uloga. Igrao je svaki dan predstavu, nekada i dve u istom danu. I kada se rvao sa bolešću, on se nije odricao Talijinog hrama.
Nenadmašni Sterijin Kir Janja, Ejdus je svojevremeno, dok je još postojala zajednička država, obarao rekorde sa predstavom "Šovinistička farsa". Dok ih rat uživo nije prekinuo, kao srpski i hrvatski svadljivi istoričari, Josif Tatić i on su odigrali ovu, ispostaviće se predskazujuću komediju 1.800 puta!
Odlaskom Ejdusa, glumačka ekipa u "sabirnom centru" je sve brojnija. Ima tu i komičara i upečatljivih interpretatora dramskih, "teških", uloga. I onih koji su igrali samo glavne role i onih "večitih epizodista". Ma, svi bi žanrovi i živopisni likovi iz literature mogli da se ožive, a da glumaca ne zafali.
- Ovo je još jedna u nizu "godina glumaca". Možda je budžet onog gore ministra kulture mnogo veći kad mu treba toliko glumaca i tako snažna raspodela - izjavio je pre dve godine Milorad Mandić Manda nad odrom Bate Živojinovića.
Omiljeni Manda će nepunih mesec dana posle toga i sam otići da popuni tu "nebesku" podelu. Kada mu je pozlilo na sceni pozorišta Vuk Karadžić, usred premijere "Petra Pana", mnogi u publici su verovali da je sve deo predstave, jer Manda ne može da umre.
U poslednje dve godine zauvek su nas napustili musketari srpskog glumišta Dragan Nikolić, Velimir - Bata
Živojinović i Ljubiša Samardžić. Gaga, Bata i Smoki obeležili su jednu epohu, ne samo u jugoslovenskoj i srpskoj kinematografiji, već je njihova smrt za mnoge jugonostalgičare predstavljala simboličnu tačku na državu koje više nema. Kako je primetio Branko Rosić, koautor "Leksikona JU mitologije", za sve rođene u Jugoslaviji smrt poznatih glumaca deluje kao da odlazi deo detinjstva.
- Pa, osim što ti je žao zbog njih, negde žališ i sebe, jer odlazi i deo tvog života.
Odlazak velikana
Pre odlaska "velike trojke", 2014. su nas napustili Bora Todorović i Nikola Simić. Proći će još mnogo godina dok se nađe naslednik Todorovićeve prirodnosti i minimalizma u glumi. Sa Simićem je prestala da postoji originalna postavka legendarne pozorišne predstave "Buba u uhu", ali nas tipičan srpski nervčik i dalje zasmejava kroz franšizu "Tesna koža". Sledeće, 2015. godine, na večni počinak smo ispratili Vlastimira - Đuzu Stojiljkovića, šarmantnog Rođu iz "Pozorišta u kući", i Đurđiju Cvetić, Seku iz legendarne serije
"Grlom u jagode". Pomenuta trojica bardova srpskog glumišta dočekala su devetu deceniju što, na nažalost, nije bio slučaj sa Marinkom Madžgaljem i Nebojšom Glogovcem. Safet iz "Ranjenog orla" podlegao je bolesti u 37, a predvodnik srednje generacije srpskih glumaca, u 49. godini života i to nakon što je maestralno odigrao lik hrvatskog šoviniste u filmu Rajka Grlića "Ustav Republike Hrvatske".
Komičar sa ukusom gorčine
Nedavno je na Niškim susretima Žika Todorović dobio nagradu za najbolju komičnu ulogu u najnovijoj filmskoj produkciji. Nagrada nosi ime Milorada Mandića Mande, Žikinog klasića sa Akademije.
Glumac koji se nerado pojavljuje u medijima primio je priznanje pred niškom publikom, posebno naklonjenoj glumcima,
- Manda nije bio komičar, bio je glumčina - rekao je inače uzdržani Žika.
