Zemlja u kojoj su ljudi imali radno mesto
U Muzeju istorije Jugoslavije u toku je izložba "Nikad im nije bilo bolje", a postavka obuhvata jugoslovenski period od 1950. do 1990. godine. Posetioci mogu da vide više od 200 predmeta, 400 fotografija i 26 video-klipova. Postavka prikazuje modernizaciju svakodnevnog života u socijalističkoj Jugoslaviji i fenomen svakodnevice, slobodnog vremena i dokolice.
- Izložba je postavljena iz dva ugla: "Ritam života", odnosno period od upisa u jaslice, prijema u pionire i partiju, do odlaska u penziju i "Ritam godine", tj. od praznika do praznika, od Nove godine do Praznika rada, Dana borca i Dana Republike. Naziv izložbe potiče od gotovo identičnih reči "Većina našeg naroda nikad nije živela bolje", koje je upotrebio nekadašnji britanski premijer Harold Makmilan 1957. godine, kako bi opisao tadašnje ekonomsko blagostanje Engleza, ali je ove reči iskoristila i jedna fabrička radnica 80-ih godina, da bi okarakterisala svoj socijalistički, radnički život. Kroz ritam života vodimo posetioce kroz jedan prosečan život običnog čoveka, od obrazovanja, detinjstva i pionirskih dana, do radne akcije i vojske. Zatim prikazujemo radno mesto čoveka. Do eksponata smo dolazili na razne načine, zato pozivamo i sve one koji imaju nešto iz tog perioda da nam dostave kako bi izložba bila što bogatija - kaže autorka izložbe i kustos muzeja Ana Panić.
Ona ističe da je cilj postavke da podstakne bivše Jugoslovene da se zamisle nad potencijalima jugoslovenskog iskustva i pitanjem kako stečene univerzalne vrednosti prošlosti ugraditi u temelje zahteva za normalnu budućnost.
- Cilj nam je i da mladi prepoznaju u socijalističkoj prošlosti univerzalne vrednosti i razviju zreo odnos prema prošlosti i mestu jugoslovenskog, socijalističkog nasleđa u procesu oblikovanja postjugoslovenskih društava. Jer, jugonostalgija može biti važan način mobilizacije nasleđa u kreiranju sadašnjosti i budućnosti. Izložba je namenjena svima, ali je veoma važna za mlađe generacije koje nemaju sećanja na Jugoslaviju, već su o bivšoj zajedničkoj zemlji sticali informacije od porodice i putem medija.
U muzeju smo zatekli posetioce, one nešto malo starije koji su sa nostalgijom razgledali eksponate, pa su se podsetili kako se praznovalo, kako je izgledala dnevna soba koja se nije mogla zamisliti bez regala od poda do plafona.
U to vreme sve su dnevne sobe ličile jedna na drugu. Nije postojao veliki izbor, ali su zato svi mogli da ih kupe.
Crno-beli televizor EI Niš bio je simbol dobrog i udobnog života radničke klase. Doduše, imali su samo prvi i drugi program, ali se čini da su ljudi bili srećniji. Svi su imali isti zeleni usisivač sloboda iz Čačka, električni šporet rade končar. Omiljene marke praška za veš bili su faks i ava, a domaćice su mogle da iskoriste vreću kao kuhinjsku krpu. Borosane su bile omiljena radna obuća, a ženama koje su pratile modu priređivane su modne revije Mirjane Marić, Aleksandra Joksimovića...
Na zidovima su fotografije koje podsećaju na radne akcije, udarnički alat, kolica, ašovi, lopate. Tu su i radne i brigadirske, kao i pionirska uniforma, fotografija tadašnje radnje Centroprom, reklama za modnu kuću Li Kuper. Stariji posetioci mogu da se podsete, a mlađi da vide kako je bilo radničko odmaralište u Opatiji 1948. godine, a na fotografiji se vide kupači na plaži. Tu je izložena i društvena igra Jugoslovenski monopol, koja je privukla nešto mlađe posetioce.
Ana Panić ističe da ima dosta posetilaca.
- Dolaze nam kako pojedinci, tako i grupne posete. Strancima je takođe veoma interesantna i ima ih dosta.
Seoba po regionu
Izložba traje do 17. februara, a nakon Beograda, postavka se seli u Pulu, Zagreb, Sarajevo i Ljubljanu.
- Muzeji ovih gradova učestvuju u realizaciji ove izložbe. Ova postavka će biti dopunjena eksponatima iz tih gradova.
U istraživanje su bili uključeni stručnjaci sa područja nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a korišćena je muzejska, arhivska, bibliotečka i filmska građa iz institucija u Srbiji i regionu. Ovom izložbom postavlja se pitanje da li je život svima koji su živeli u toj državi bio bolji. Da jeste potvrđuje Ana Panić, koja svakodnevno čuje od posetilaca izložbe nostalgične priče.
