Bludnice i diktatori Markesa
U pripremi za štampu je rukopis "Bludnice i diktatori Gabriela Garsije Markesa" autora Sergeja Markova, koji najavljuje da će knjiga biti senzacionalna i puna zanimljivih priča iz života velikog latinoameričkog pisca.
U knjizi se govori o tome kako je Markes živeo u mladosti, kako je pisao i zaljubljivao se. Bio je ostavljan, ali je i on ostavljao, varao...
Markov napominje da u knjizi postoje elementi krimića, možda čak i erotskog krimića. U njoj se govori, na primjer, o njegovoj prvoj strasnoj ljubavi prema Španjolki Tačiji. Ono što se dešavalo između Gaboa (Markesa) i Tačije u Parizu opisano je u mnogim ljubavnim scenama njegovih romana.
Tu je i poznata priča o dvojici genija: Markesu i Mariju Vargasu Ljosi - peruanskom piscu, takođe dobitniku Nobelove nagrade. Oni su bili porodični prijatelji i odjednom na premijeri filma po Ljosinom scenariju on, umesto da prijateljski zagrli Markesa - udara ga u oko, kako se priča, zbog ljubavne veze Markesa sa njegovom ženom.
Markes je jednom izjavio da "najzanimljiviji ljudi žive u Rusiji".
Za Sergeja Markova, kao čitaoca, interesovanje za Markesovu prozu je sa vremenom preraslo u nešto više: danas je on istraživač piščevog stvaralaštva, autor biografske knjige o Markesu u seriji "Život izvanrednih ljudi" i prevodilac njegovih memoara "Živeti da bi se pričalo o životu".
Sve ove knjige će ugledati svetlost dana ove godine - povodom 85. Markesovog rođendana - navodi "Glas Rusije". |
Autor knjige "Bludnice i diktatori Gabriela Garsije Markesa" tvrdi da izazovan naziv nije samo komercijalni potez, premda je i to važno.
"Reč je o tome da je ispitivanje prirode vlasti jedna od glavnih tema Markesovog stvarlaštva. A bludnice su prisutne u skoro svakom piščevom delu, stičući crte biblijskih likova" - navodi on.
Sam Markes svojom glavnom knjigom ne smatra "Sto godina samoće", već "Jesen patrijarha" - o diktatoru. Temom vlasti se bavio još u mladosti, ali joj je aktivno pristupio posle dolaska u Sovjetski Savez 1957. godine na festival omladine i studenata.
Markes je tri puta pokušavao da uđe u Mauzeolej - treći put je uspeo. Bio je vrlo radoznao da vidi Lenjina, a posebno Staljina koji se tada takođe nalazio u Mauzoleju.
Obratio je pažnju na Staljinove ruke - izgledale su mu kao ženske. I ove ženske ruke su kasnije dospele u "Jesen patrijarha" pošto je glavni lik napravljen kao mozaik od osobina mnogih diktatora, između ostalog, i Staljina.
Markesa je uopšte veoma privlačila vlast, smatra Sergej Markov. Zagonetka će ostati njegovo prijateljstvo dugo pola veka sa kubanskim liderom Fidelom Kastrom.
"Što se tiče bludnica, Markes je više puta govorio da su prostitutke bile njegovi prijatelji" - podseća Markov.