Pesnik s osnovnom školom

U porodici Andrije Pjevovića (53) iz Prilika kod Ivanjice od pesme se živi sedam generacija unazad. Zahvaljujući pevačkom daru pretka Raje Rajovića koji je pevao na kosidbama u vreme Turaka, Osmanlije mu nadenuše ime Pjevo, što ubrzo posta osnova prezimena. U raspevanoj porodičnoj manufakturi najpre se pevalo, potom sviralo, a Andrijin deda Obrad je pravio i popravljao instrumente.

Era Ojdanić sa učiteljem Obradom

- Prezime smo dobili po porodičnom zanatu. Kad je subaša pozivao seljake na kosidbu, uvek je govorio: "Obavezno pozovite onog Pjeva", misleći na mog pretka Raju Rajovića. On je pesmom razonodio koče po zlatiborskim livadama i brdima - priča harmonikaš Andrija Pjevović.

Ne krije da je zahvaljujući harmonici odgajio troje dece, gradio kuću, zbrinuo unuke.

Rajevići su poreklom iz Crne Gore, pa su zato među prvim instrumentima kojim su ovladali bile gusle.

Na njima je svirao njegov parćipan (čukunčukunded) Boriv. Borivljev otac Milan bio je majstor na drombuljama još u 18. veku. Otac Dragoljub bio je dobar harmonikaš, ali Andrija tvrdi da je deda bio taj koji je ponajbolje ulazio u dušu instrumentu.

- Đed Obrad je čak pravio i popravljao harmonike. On je u tom poslu bio sa

Čačaninom Draganom Ilićem Varkašom koji je imao sestru u Italiji, pa im je ona otud slala materijal. Imali su, kažu, 120 učenika.

Najpoznatiji đaci bili su Časlav Đoković i Andrija Era Ojdanić koji je sa svega sedam godina dolazio kod đeda i učio da svira.

Ipak, rodonačelnik porodice kao instrumentalista bio je moj čukundeda Milan koji je svirao drombulje. Po zanimanju je bio kuvar po veseljima,. a kada završi posao u kuhinji, uveseljavao je goste - priča Andrija i dodaje da će tradiciju nastaviti njegov sin, 21-godišnji Uroš, koji svira harmoniku.

Pesme "Devojka iz grada","Oj, Moravo, tija reko", "Kafu mi, draga, ispeci", "Ej, da mi je", "Moravsko predvečerje,"Progovori, sliko" je napisao je Mrčajevčanin Obren Pjevović.

Njegov predak došao je na miraz u Mrčajevce, ali je po tradiciji zadržao prezime. Čika Obrena starosedeoci varošice na Zapadnoj Moravi pamte po stihovima koje je iz rukava vadio svojim Mrčajevčanima.

- Obrena sam zapamtio kao dete još dok je kod đeda dolazio na slavu. On i đed Obrad bili su od dva brata deca. Pre rata su drugovali, radili zajedno, posećivali se, jednom su se zakačili zbog neke violine. Izbio je rat.

Obrenovi su bili u četnicima. a moji u partizanima. Svaka strana je i danas ubeđena da je pobedila neprijatelja i da je ta ideologija ispravna. Iako smo najbliži rod, mi ni danas, nakon toliko godina, nemamo nikakve kontakte - kaže Andrija.

Obren, zemljoradnik iz Mrčajevaca, sa osam razreda osnovne škole, postavio je visoke lirske standarde u novokomponovanom melosu. Napisao je oko stotinu tekstova za pevače zapadnomoravske škole: Miroslava Ilića, njegovog kuma Dobrivoja Topalovića, Predraga Cuneta Gojkovića, Snežanu Đurišić. Deset godina nakon njegove smrti 2005. objavljena je prva i za sada jedina zbirka izabranih pesama.