GALOGAŽA
Naš "poluanonimni" čitalac, koji ne navodi svoje ime nego samo prezime Galogaža, a takođe ni sadašnje boravište, interesuje se o svom poreklu. Piše da "po predanju potiču iz Srema, od Milana Galogaže, koji je tamo živeo i njegovog sina Vuje, koji se odatle preselio u Slavoniju pre 1850". Vujo se doselio u Moslavinu, u selo Brinjani i od tada žive u Hrvatskoj.
Krsna slava Galogaža je Sv. Martin koga narod slavi 24. novembra. Prema "Leksiku prezimena SR Hrvatske", porodice Galogaža su stanovnici Brinjana (Kutina), odakle potiče i naš čitalac, ali ih u najvećem broju ima u i oko Vrgin Mosta (selo Slavsko Polje), a poneka porodica živi i u naseljima kod Slavonskog Broda, Đakova i u Zagrebu. M. Radeka u "Karlovačkom vladičanstvu", Galogaže beleži kao srpsku pravoslavnu porodicu, sa slavom Sv. Stevan Dečanski (Sv. Mrata) i Aranđelovdan.
Naši izvori o prezimenima Bosne, Hercegovine i Crne Gore - Galogaže u ovim oblastima i ne spominju.
Naš čitalac iznosi da njegovi potiču od pretka Milana "iz Srema", ali treba reći da se današnje geografske oblasti koje nose ova imena oblasti ne poklapaju granicama s ranijim, pa je teško reći u kom kraju Srema je živeo spomenuti predak. Dušan Popović ("Srbi u Sremu do 1736/7, istorija naselja i stanovništva") navodi, poimenično, skoro stotinak familija doseljenih u tadašnji Srem iz zapadnijih delova Vojne Granice, pa među njima i 12 koje počinju glasom/slovom "g", ali među njima ne i Galogaže, što bi trebalo da bude pouzdan dokaz da ih tada ovde nije bilo.
Biće, dakle, da su Galogaže u Srem došle krajem 18. ili početkom 19. stoleća i to od Gline, odnosno iz Pounja, a još ranije iz Hercegovine. Govoreći o Drakulićima i ostalim "mratinštacima", za čija prezimena - Galogaža, pa Agbaba, Kalember, Kovačević, Grahovac, Kobić, Raca, Turudija i Šaša - kaže da "čudno zvuče", M. Karanović ("Pounje") navodi da su svi u srodstvu i da potiču iz hercegovačkih Korjenića.
To izričito tvrdi J. Dedijer, u monografiji "Hercegovina", kad kaže da su Drakulići, sa slavom Sv. Mrata, odseljeni u Liku, iz Korjenića i da je Korenica i dobila ime po njihovom zavičaju - Korjenići u Hercegovini.
Jedina slična reč koju je V. Karadžić uneo u svoj "Srpski rječnik" je "kalogaža" kod koje, za značenje, upućuje čitaoca na drugu reč, "gaziblato", a ovu objašnjava kao "komični naziv za neznatnog činovnika koji se pravi važan". To nas navodi da se setimo reči "galoše", koja nam je došla, najverovatnije posredstvom Austrijanaca, iz francuskog jezika, a mi je prevodimo rečju "kaljače", obuća za kal, pa je moguće da je kao nova kovanica "galogaža" (od kalogaža), postala sinonim za neomiljene državne službenike, a "veliku gospodu" koji su ih nosili da sačuvaju čiste cipele.