JELUŠIĆ

Stefana Jelušića iz Podgorice, čija je familija iz mesta Kosić, u Bjelopavlićima, zanima poreklo njegovog prezimena. Slavi Svetu Petku.

Ovo malo prostora iskoristićemo za najkraći prilog o Jelušićima o kojima bi se mogla napisati čitava "saga"... A. i V. Miljanić u knjizi "Prezimena u Crnoj Gori" za Jelušiće, u koje ubrajaju i Jelusiće (kako su negde evidentirani), kažu da su u Budvi "doseljenici sa Hvara, a ima ih i u Sutomoru, Danilovgradu i Nikšiću dok su iz Dučice u Nikšićkoj Župi "polovinom 19. veka odselili u Bosnu".

Rođake našeg čitaoca u Bjelopavlićima ne spominju... Za prvi podatak, izvor im je Pop-Savo Nakićenović ("Boka", 1913), koji o ovoj familiji piše samo na jednom mestu: da su u Budvu došli iz Dalmacije, tačnije sa Hvara iz Bogomolja, i da "ne slave krsnog imena" iako su, ranije i tada, mnoge katoličke porodice, čak italijanskog porekla, proslavljale.

Ne kaže da su se tu doselili, ni reč ne govori o nekim eventualnim, došljacima iz Bjelopavlića! U Hercegovini ni J. Dedijer, ni R. Milićević nisu zabeležili nijednu porodicu ovog prezimena, ali je u Bosni, prema Đ. Janjatoviću, Jelušića bilo krajem 19. veka u Banjaluci, sa slavom Časne Verige Sv. Petra i u parohiji Kamen (kod Glamoča) sa slavom Petrovdan.

Prema "Leksiku prezimena" bio je iznenađujući veliki broj porodica s ovim prezimenom, raštrkanih od Metkovića do Vinkovaca po bivšoj Hrvatskoj što za pravoslavne Srbe znači bar do '90-ih u 67 naselja 32 opštine a najviše u samoj Rijeci, Bakru, Kraljevici i u desetak sela od kojih je jedno Jelušići (!), kao i Crikvenici, Malom Lošinju, u Opatiji, Puli, Pazinu...

Ne možemo ispustiti ni Bogomolje ni Stari Grad na Hvaru, kao ni Korčulu i na njoj Blato, pa Split, Šibenik i druga mesta, naročito po Slavoniji. U istom izvoru, zabeležene su i porodice: Jeluši, Jelušić i Jelusić (!), u Rijeci i Jelučić u Poganovcima (opština Našice).

Čitalac nam se može obratiti za sve konkretne podatke. Odgonetku korena pa i ostavljanja pravoslavlja mnogih Jelušića daje istraživač Petar Šobajić u monografiji "Bjelo-pavlići i Pješivci, plemena u Crnogorskim Brdima" po kome oni nisu poreklom od Bijelog Pavla, nego izdanci Lužana, starog srpskog stanovništva Gornje Zete.

Kao takvi, potisnuti od došljaka Bjelopavlića, a budući da su se još bavili i prezrenim drndarskim poslom, nije im pomoglo ni što su neki, po slavi Simeundanu, uzeli prezime Simonović a njihovo uže bratstvo, Jelušići, promenili i slavu (uzeli bjelopavlićku Sv. Petku umesto Aranđelovdana) i prezime, po "odivi sa Čeva" (Jeluši), da bi se, ipak, radije iseljavali pa posle menjali i veru - nego ostajali u Bjelopavlićima ...