KOKOTOVIĆ

Gospodin Kokotović, čiji su starosedeoci u Kosinju, u okolini Gospića u Lici, tražio je od naših etnologa da istraže njegove korene. Čitalac ''Vesti'' navodi da je krsna slava te porodice Sv. Jovan.

R. Grujić u "Plemenskom rječniku ličko-krbavske županije" (iz 1915), navodi dve varijante ovog prezimena, kraću i širu, nastale od iste osnove i potpuno ih izjednačuje - Kokot i Kokotović.

Za Kokotoviće veli da žive u 68 kuća i to poglavito oko Kosinja odakle je i ovaj čitalac. To su Gornji i Donji Kosinj i Lipovo Polje (Kosinj), te Gospić, Baljevac (Zavalje) i Kvarte (Perušić). Za Kokote navodi da ih ima u svega sedam domaćinstava, u naseljima Kijani, Tomingaj (Gračac) i Vrebac.

M. Radeka u "Karlovačkom vladičanstvu", koje se odnosi, između ostalog, i na ovaj prostor, kaže da Kokotovići slave isključivo Sv. Jovana Krstitelja, isto kao Kokoti, s tim što ih ima i katolika. Prema hrvatskom izvoru o naseljima Like (autor Stjepan Pavičić), Kokotovići su na kosinjsko područje nastanjeni još krajem 17. veka sa "kranjske" (današnje slovenačke) međe. U tom, prvobitno većinski srpskom naselju kod Kosinja, Kokotovići su zauzimali krajeve ili zaseoke Zamost (dve kuće), Zamršten (15 kuća), Podobljaj (tri), Poljan (27) i Krš (šest).

Kokotovići su, dakle, ovde živeli još pre stvaranja austrijske Vojne granice. Verovatno su izbegli pred Turcima, kad su stigli čak do granice sa Kranjskom pokrajinom. Austrija nije izmeštala ta stara srpska naselja, ali su se Kokotovići kasnije selili prema Lici i Krbavi i postepeno ispraznili područje kod Kosinja. Pored njih ovde je bilo i Uzelaca, Mileusnića, Kordića, Munjasa, Bogavaca, Varićaka i drugih.

Prema šematizmu dabro-bosanske eparhije, već krajem 19. veka, u Bosni je bilo i Kokota i Kokotovića i to mnogo raznovrsnijih slava nego u Lici. Stoga i smatramo da su oni zapravo sa ovih strana (ili preko njih) stigli do Like i Dalmacije.

U Bosni, Kokotovića ima samo u Visokom, sa slavom Sv. Nikola, ali zato Kokota ima sa više krsnih imena. Ovo je bitno i stoga što je kraći oblik prezimena po pravilu i znatno stariji, a to može biti značajno za utvrđivanje korena ili puteva kojima su se kretale ove porodice.

Najbrojniji su Kokoti sa slavom Sv. Nikola u Sarajevskom Polju i samom Sarajevu, dok Kokoti u Gudavcu kod Krupe slave Đurđevdan, a Sv. Jovana Krstitelja u Bihaću i Hrgaru (Bihać). U Kobilj-Dolu, uz Kasidolski potok, Kokotovići su bili u istoj kući sa Štakama koje slave Đurđevdan, te su i oni uzeli istu slavu.

Idući tragom hercegovačkih Kokota/Kokotovića, našli smo ih u Biogradu (u dnu Nevesinjskog polja), gde su se doselili 1692. godine iz plemena Banjana u Staroj Hercegovini. Daljom starinom su iz stare Crne Gore, ali kako se to sve dešavalo u vremenu i prostoru, nemamo, nažalost, dovoljno ni vremena ni prostora da obrazložimo.