TOPALOVIĆ

Opširnim pismom javio nam se Milanko Topalović iz Kelna u nadi da ćemo mu pomoći, iznoseći obilje podataka o sebi, užoj i široj porodici i drugim istoprezimenjacima iz raznih krajeva i sa nekoliko krsnih slava, ali i onim koji su katolici i muslimani.

U Bosni su krajem 19. veka porodice Topalović zabeležene u 17 parohija, sa sedam raznih krsnih imena, od kojih sa Sv. Nikolom u četiri, znači u bar detak naselja.

U Hercegovini, R. Milićević navodi da ima i pravoslavnih Topalovića, sa slavom Đurđevdan, kod Trebinja i Ljubinja i u Konjicu, poreklom "iz Crne Gore", odnosno od Grahova, ali, u Čapljini i muslimana.

Naš čitalac rođen u selu Gornji Čevljanovići, opština Ilijaš kod Sarajeva, Srbin je, pravoslavne veroispovesti sa slavom Sv. Nikola. U Kelnu živi od 1971. godine. Otac mu, Mirko, rođen u istom selu dok se deda Simo rodio u selu Vučja Luka, u istom kraju - poslednja pošta Hreša.

U pismu se, dalje, navodi i niz drugih imena pobočnih srodnika što će biti korisno kad neko bude (čitalac ili mi, ili koga već angažuje) skicirao rodoslov, ali za ovaj prilog nisu od koristi. Ovo spominjemo da bismo i druge čitaoce naveli da nam dostavljaju što konkretnije podatke o precima i njihovom ranijem zavičaju, a za pravoslavne obavezno koju krsnu slavu slave.

Tako nam je, iz dugačkog pisma g. Topalovića, mnogo korisniji od nabrajanja srodnika, podatak da je i pre Drugog svetskog rata u jednom selu u okolini Foče živelo 40 domaćinstava Srba Topalovića, a da po pričanju jednog rođaka iz Vučje Luke njihova familija vodi poreklo od Pivskog manastira i da tamo "navodno, još uvek ima" porodica s ovim prezimenom, ali sa slavom Sv. Jovan.

Ovo u potunosti potvrđuje istraživač plemena Pivljani, akademik Obren Blagojević ("Piva. Priroda, istorija, etnografija, revolucija", 1971.) koji za Topaloviće kaže da su "stara i poznatija porodica, od koje sada ima samo jedna kuća u Plužinama, a ni ranije ih nije bilo mnogo". Inače su od "stabla" Branilovića, a iz bratstva Đukanovića. Drugo pivljansko "stablo" su Ruđevići.
 

Srodne su im familije Sočice, Gojkovići i Ninoševići, a sadašnje prezime su dobili po pretku Miju koji je bio "sakat", odnosno rečeno turcizmom "topal", što znači hrom. Od njega, do čuvenog kapetana Maksima, koji nije imao potomstva, linija predaka je tekla preko Marka, Jeremije i Šćepana.

Istraživač O. Blagojević, a ni raniji S. Tomić ne navode nažalost, iz kojih razloga i kada su se Topalovići počeli iseljavati niti kojim sve pravcima, ali je, ako su se kretali ka Srbiji ili bar prema Sarajevu svakako bio logičan i put preko fočanskog kraja u toku koga su promenili i krsnu slavu, pa umesto Jovanjdana uzeli Nikoljdan - pa ćemo ubuduće gledati da povežemo i te podatke i da istražimo dalja kretanja drugih ogranaka čitaočeve familije Topalovića.