DUVNJAK
Gospodin Petar Duvnjak nam je iz Linca napisao čitavu istoriju svog mesta i prezimena. Nažalost, ne možemo sve to da objavimo, pa ćemo odgovoriti samo na neke njegove nedoumice. Poreklom je iz Donjeg Malovana, opština Kupres. Piše da Duvnjaka ima i među Hrvatima i Muslimanima, ali i da među pravoslavnim Duvnjacima ima razlika, jer nisu u srodstvu i slave različite slave.
Do Drugog svetskog rata Duvnjaci su bili najbrojnija familija na kupreškoj visoravni. Slave Mratindan ili Svetog kralja Stevana Dečanskog, 24. novembra.
Po završetku Prvog svetskog rata, neki Duvnjaci, solunci, nagrađeni su preseljavanjem u Donji Miholjac, u Drugom svetskom ratu su se podelili na četnike i partizane, a posle rata, u okviru kolonizacija posle, mnogi su se našli u Vojvodini, a četnici završavaju u Engleskoj, Kanadi, Americi i Australiji. Ratna oluja 90-ih ponovo ih je raselila, po Bosni i Srbiji, ali i evropskim zemljama.
Smatra da su prezime dobili po mestu/kraju življenja, Duvnu, odnosno Duvanjskom polju. U tome je potpuno u pravu, ali je veliko pitanje koje je bilo ranije prezime ranije ovih familija. Da su Duvnjaci od Tvrtkovića, što se g. Petru dopalo, pa navodi pisanje katoličkog sveštenika Miroslava DŽaje, ali taj tekst, "Sa Kupreške visoravni", nema dovoljno podataka za potvrdu te teze. I g. Petar kaže da se prezime Tvrtković koristi kao nadimak, uglavnom kod Duvnjaka katolika.
Katolička crkva ima bogate izvore o Srbima, ali je često pribegavala falsifikaciji - da bi predstavila kako je u srpskim krajevima, Bosni i Hercegovini, Lici, Dalmaciji, Primorju i na ostrvima, bio ogroman broj katolika. Zato prema tim podacima treba biti oprezan.
Gvardijan manastira Visoko, u Kraljevoj Sutjesci, fra Jakov, koji je imao nadimak Tvrtkovčanin, sredinom 17. veka pokrstio je veliki broj bosanskih porodica i "svu silu nevernika i raskolnika" preveo na mletačku teritoriju - u Primorje i Slavoniju. Nije isključeno da je nadimak Tvrtkovčanin dobio jer je pokrstio podanike bosanskog kralja Tvrtka.
Tvrtković je bilo prezime Tvrtkovih potomaka koji su ili izumrli ili izginuli u borbama s Turcima, a neki prešli u islam ili u katolike, pa uzeli nova prezimena. Zato u šematizmu Srpske pravoslavne crkve krajem 19. veka nema tog prezimena među pravoslavnim porodicama u Bosni.
