ĐEKIĆ

Pismo sa dosta građe o svojoj bližoj i nešto skromnijoj ranijoj istoriji, poslao nam je g. Miloje Đekić iz Beograda. Na kraju nas pita za literaturu o Đekićima i jednu "kariku" koja, po njemu, nedostaje, u već sačinjenoj genealogiji porodice, dok "ostalo sve zna". Naime, on piše da su se njegovi preci doselili u Sopotnicu, zaselak Divljaci iz Kručeva, a u Kručevo su došli iz Veljeg Dubokog u Rovcima. Grana Đekića, od koje potiče naš čitalac, doselila se 1955. godine u Mramorak kod Kovina u Banatu, dok su jedni ostali u Sopotnici, a drugi se doselili u okolinu Kragujevca. Slava Đekića je Sveti Luka. Po jednoj teoriji, veli gospodin Đekić, oni su se prezivali "Rovčani", a po drugoj su od Šćepanovića odnosno Radoičića.

Kao prvo, Sopotnica o kojoj piše čitalac, nalazi se u mileševskoj oblasti i ona je bila samo jedna od stanica na putu ove porodice na koju su oni mnogo docnije naseljeni, nego što su obavljena ispitivanja ovih krajeva (prva decenija 20. veka). Drugo, u Polimlju su zabeleženi Đekići - Rovčani u Komaranu, sa slavom Sveti Luka i nepoznatog mesta doseljenja.

Mesto Komaran se nalazi na putu koji se odvaja od starog Dubrovačkog i Bosanskog druma i ide dolinom Lima, od Prijepolja do nekadašnjeg znatnog rudarskog i trgovačkog centra u srednjevekovnoj srpskoj državi Nemanjića - Brskovu, koji se nalazi u današnjem Kolašinu kod Tare.

Kako se za Đekiće upotrebljava nadimak "Rovčanin" (a ne prezime - mada ima upravo i takvo) , to svakako ukazuje na njihovu plemensku pripadnost Rovcima koje pominje i naš čitalac, ali preciznije se kao njihov zavičaj određuje rovačko selo Velje Duboko. Sami Miljanići, kad govore o crnogorskim prezimenima, prezime Rovčanin ne dovode u neposrednu vezu sa Šćepanovićima, već više sa Bulatovićima kao rovačkim bratstvom iz koga su Đekići potekli.

Oni čak i one Rovčane, u mestima Zavinograđe i Kručevo kod Pljevalja (koje spominje i gospodin Đekić) i u dva mesta oko Bijelog Polja (Mojstir i Mioče) - za koje tvrdi da su sasvim pouzdano od Bulatovića - beleži kao doseljene iz Prekotarja.

Velje Duboko je, prema prof. M. Barjaktaroviću (monografija "Rovca"), nastanjeno uglavnom "uskocima" sa raznih strana a od pravih Gojakovih potomaka ima Miniće i Draškoviće.

Postoji još jedna mogućnost na koju ukazujemo čitaocu, a to su Đekići iseljeni iz Bjelopavlića koji danas u Srbiji slave Aranđelovdan, i za koje se kaže da su od drobnjačkih bratstava ali tu raspravu možemo razraditi u širem (privatnom) razmatranju.