ŠOVIĆ

Iako nam je Jovica Šović, student iz Novog Sada, dao sve podatke o svom poreklu, od rođenja u Sremskoj Mitrovici do porekla iz sela Velika Obarska kod Bijeljine u Semberiji - moramo priznati da mu nećemo moći dati (konačan) odgovor na dva pitanje koja ga muče. Naime, njega zanima etimologija prezimena Šović, sa krsnom slavom Sv. Đorđe.

U porodičnom predanju se ne navodi prethodna naseobina familije jer nemaju precizne podatke o precima pre Teše Šovića, izuzev glasina da su poreklom iz okoline Bijelog Polja.

A za pretka Tešu kojeg čitalac naziva narodnim terminom "navrndeda" za koji smo odavno utvrdili, i u ovim prilozima pisali, da su samo izrazi dokonih kafanskih mudrijaša, ustanovljeno je da je rođen 1822. i da je živeo u Velikoj Obarskoj do smrti 1912. godine. Ali, naš čitalac ne navodi gde se zapravo rodio.

Radmila Kajmaković, koja je svoja najintenzivnija istraživanja obavljala od sredine prošlih šezdesetih pa do početka sedamdesetih godina u Velikoj Obarskoj (za koju navodi da ima 857 kuća, odnosno domaćinstava), nabraja 16 raznih familija ali ne i Šoviće!

Njih sedam su nepoznatog porekla a za ostale kaže da su, prema predanju, "sve doseljene iz Hercegovine". Jednu jedinu porodicu Šović (slava Đurđevdan), zabeležila je u selu Batković, s napomenom da su došli iz Obarske, ne precizirajući kada! U Lešnici - isti slučaj: ni geograf, prof. Borivoje Milojević, u svojim solidnim istraživanjima Rađevine i Jadra, dakle i Lešnice, u periodu od 1906. do 1913. u ovom selu, između pedesetak poimenično pobrojanih porodica nije našao Šoviće!

Konačno, zagonetka porekla familije ostaje otvorena i ispitivanjima Hercegovine i Crne Gore, po Bosni: od Šovića ni traga ni glasa ... Ali, pređemo li Savu koja je severna granica Semberije eto Šovića u nekoliko naselja. Prema "Leksiku prezimena SR Hrvatske", u trećoj četvrtini prošlog stoleća a to znači i do kobnih devedesetih godina, evidentirani su u Dalju (kod Osijeka), u Narti i Prespi (kod Bjelovara), u Velikom Grđevcu (opština Grubišno Polje) i u selu Mučići (kod Rijeke).

Čitalac kao da sluti da je "današnji reformisani srpski jezik" možda zanemario reč koja bi mogla biti osnova imena ili nadimka davnog pretka ili njegove udovice. Vuk Karadžić u svom "Srpskom rječniku", ne navodi, zaista, ni jednu koja bi joj bila i nalik ali takvu nismo našli ni u crkveno-slovenskom a u ruskom samo "šov", u značenju šav, pa bi to mogla biti podloga šavca, "šivača".

Česi imaju "švec", ali nam to ipak ne izgleda kao verovatna veza. Logičnija nam se čini omaška nekog pisara ili sveštenika koji je pretka Šobića kojih ima i u Crnoj Gori i Bosni ... zapisao kao Šovića i ta se greška onda ukorenila.