Ruski crtači osvojili Beograd
Stripom su se, često pod pseudonimima, bavile najraznovrsnije ličnosti, a životopisi nekih od njih su čak bili zanimljiviji od njihovih izmišljenih junaka sa papira. Ali, nijedan od njih nije gajio ni najmanju iluziju da postavlja domaće temelje nove likovne discipline. Za sve autore je strip bio zanat u kome je najvažnije poštovanje rokova i - zarada.
Najviše su se trudili siromašni ruski emigranti koji su posle Oktobarske revolucije utočište našli u Beogradu. Jedan od najboljih, Đorđe Lobačev, rođen je u Skadru, u današnjoj Albaniji 1909. kao sin ruskog ambasadora. Posle boljševičke revolucije, njegova porodica se preselila u Novi Sad.
Posle smrti roditelja, Lobačev je došao u Beograd i na Filozofskom fakultetu završio studije istorije umetnosti, školujući se u teškom siromaštvu. Kada je građevinsko preduzeće u kome je radio propalo 1934, počeo je da zarađuje oslikavajući ulične natpise i firme, sve dok nije kreirao novinski oglas za "Kušakovićev kaladont". "Politika" je objavila nekoliko kaiševa njegovih crteža sa ovim proizvodom, što mu je otvorilo vrata beogradskog lista "Panorama",
Tu je već 1935. pod pseudonimom Dž. Strip, objavio svoju prvu strip-storiju "Krvavo nasledstvo". Za svega sedam godina, objavljujući radove u "Stripu", "Crvenom vrapcu", "Politici", "Miki Mišu", "Tarcanu", "Politikinom zabavniku", "Mikijevom carstvu" i "Kolu", razvio je prepoznatljiv, narativni stil u brojnim delima među kojima prednjače "Princeza Ru", "Plava pustolovka", "Gospodar smrti", "Baron Minhauzen", "Ženidba cara Dušana", "Hajduk Stanko", "Baš Čelik", "Biberče" i "Čardak ni na nebu ni na zemlji".
Posle Rezolucije Informbiroa, Lobačev je, samo zato što je Rus, deportovan u SSSR. Ostao je da živi u današnjem Petrogradu, a odatle je radio i za beogradske redakcije. Na vinkovačkom Salonu stripa 1985. dodeljena mu je nagrada za životno delo.
Optimizam Ivana Šenšina
I porodica Ivana Šenšina, preteče savremenog stripa na Balkanu, pobegla je od boljševičke revolucije u Beograd. Šenšin je ušao u istoriju stripa još kada je 1932, kao početnik prvi predstavio Diznijevog Mikija Mausa posrbivši ga u seriji "Doživljaji Mike Miša". Prvim originalnim stripom "Mandžurija u plamenu", predstavio se tek pet godina kasnije. Imao je običaj da se potpisuje latinicom, a tekst u stripove upisuje ćirilicom, i sam je pisao scenarija, tako da su stripovi odisali do tada neviđenim optimizmom. To se najbolje vidi u delu koje ga je proslavilo kod čitalaca, u obradi češkog romana "Hrabri vojnik Švejk". Za vreme rata Šenšin više nije crtao stripove, a njegov kraj nije dočekao.
