Ljubav od krvi i mesa
U pevanju o ljubavi Milutin Bojić je bio potpuna novost u domaćoj poeziji na početku 20. veka. Njegov pesnik je sav od krvi i mesa, a takva je i njegova žena, puna čulnosti, erotike, od koje on ne gradi ni spomenik ni boginju, niti joj se, kako su to činili njegovi savremenici, obraća kao sestri ili heroini. Kod njega su žena i muškarac "združene galije", gladne jedno drugog i gusarski neobuzdane.
U svom kratkom životu i sam pesnik je bio, kako je sam priznavao, "veliki grešnik". Imao je podosta ljubavnih avantura, ali je verovao da je ljudski grešiti, a da se "bezgrešnih" valja čuvati i bojati. Kao da je znao da će uskoro na sopstvenoj koži osetiti koliko je sve na ovom svetu varljivo i nepostojano, pa i život sam.
Poznata je bila ljubav Bojićeva sa glumicom Marijom Taborskom koja je 1913. igrala Simonidu u njegovoj drami "Kraljeva jesen". A kada je postao stalni saradnik beogradskog lista "Pijemont", sa njim je radila i jedna veoma lepa Beograđanka, čije ime nije ostalo zabeleženo, ali se zna da je sa njom zajedno pisao neka književna dela.
Sa njom je Bojić isprva bio u odličnom prijateljstvu, kako bi se u ono doba mogla nazvati tajna ljubavna veza, a onda je ona njemu počela da priređuje ljubomorne scene, i da mu vraća milo za drago tako što je koketirala i sa nekim njegovim drugom. Tako se završila ta ljubavno-poslovna saradnja.
