MIOČINOVIĆ
Gospođa Sofija Miočinović, iz Zemuna, moli za korene familije svog supruga Damjana, za koju navodi da potiče iz crnogorskog plemena Mioč. U 15. veku, jedan od tri brata stiže na Baniju i naseljava se u okolinu Petrinje i od njegovih potomaka nastaje pedesetak porodica Miočinovića u selu nazvanom po njihovom prezimenu.
Godine 1936. sele se u Slavoniju, u selo Ada, 1941. im je zapretio logor Jasenovac, ali ih proteruju u Srbiju, u okolinu Šapca, a posle rata se vraćaju u Baranju - do novog rata, 1991. Slava svih Miočinovića za koje znaju je Sveti Đorđe, a posle progona iz nove Hrvatske većina ih je nastanjena u Novom Slankamenu i Beogradu.
Porodica zna za "knjigu" o crnogorskom izvoru familije, ali ne zna koja je to knjiga. Pažljivim pregledom obimne "Stare Crne Gore" prof. J. Erdeljanovića, otkrili smo samo jedan toponim koji ukazuje na bratstvo, ne pleme, iz koga su potekli Miočevići - Miočeva Rupa, prema kraškoj vrtači koju je načinila ponornica, u naselju Kućišta, u plemenu Cuce, u nekadašnjoj Katunskoj nahiji. Za nju se vezuju familije koje su se prezivale ili su ih zvali Kokore, odnosno Kukorače, poreklom od nekadašnjeg kneza Šćepana Ivanova ili Ivanovića.
Erdeljanović ne spominje Miočeviće, ali govori o bratstvu Miokovljani koje je živelo u obližnjem Ržanom Dolu, takođe u Cucama, i njihovim tragovima u ranijem selu Miokova Kruška.
Prostor ne dopušta da razmotrimo razne mogućnosti razvoja ovog prezimena, ni da tumačimo da li je od Mioč - kao i Mikoč i Mihoč - ime koje nalazimo u dubrovačkim arhivskim izvorima 14. i 15. veku, ili od Miho - skraćeno od imena Milčin, kasnije Miočin, kako to sugeriše M. Grković.
Još manje možemo da izložimo sve varijante prezimena nastale od spomenutih imena - Mihočev, Mihočević i Miočević, pa Mihočinović, Mioković i slična i njihovu veliku rasprostranjenost, naročito u današnjoj Hrvatskoj.
Moramo pomenuti bar jedan zanimljiv, možda indikativan primer. U u selu Vržerala, u Livanjskom polju, etnološka istraživanja su zabeležila katoličku porodicu Mioč, odnosno Mijoč, koja nije znala odakle je poreklom. Godine 1741. bilo ih je u Grgurićima, bez oznake vere, a J. Dedijer ih, početkom 19. veka navodi u Počitelju kao doseljenike iz Broćna.
Najraniji spomen ovog prezimena je u selu Banj, na ostrvu Pašman, 1695. godine. Ako su to direktni, pokatoličeni ili ne, potomci Mioča iz Crne Gore, njihova seoba je, znači, mogla početi u 17. veku.
