Između krčme i guvna
Pokušavamo da od zaborava otrgnemo nazive i značenje raznih verovanja, predmeta i ljudskog ponašanja iz srpske starine.
Konak za namernika
Krčma - "Krčme su se u Srbiji, u Bosni i u Hercegovini do skora gotovo samo u pjesmama spominjale, a onako ih nije bilo nigdje u zemlji osim gdješto po varošima, kao n. p. u Sarajevu, i u Srbiji pored Save i pored Dunava, ili po planinama, kud nema sela.
Kad ko putuje preko zemlje, on ide na konak u selo, gdje ga zastane mrak, pred najbolju kuću, pa pita može li noćiti, a domaćin mu, ili ko drugi iz kuće, kaže: "Možeš, brate, s drage volje i dobro došao!" ili mu kaže da ne može, jer nema sijena za konje, ili drugo što, nego ga uputi gdje može noćiti. Kad ide mnogo ljudi zajedno, a oni se razdijele po kućama.
Svaki će domaćin primiti rado na konak svakoga putnika, ugostiće ga kao najboljeg svoga prijatelja i poznanika, n. p. ako se dogodi da domaćin nema u kući rakije ili drugo što, a on otide svome susjedu, ili čak u drugo selo, te uzme u zajam i časti gosta".
Zemlja od srebra
Gumno - imanje. "U Crnoj Gori i onuda po primorju gumna su postavljena i okolomaćena kamenom. Onamo se ponajviše na gumnima i igra, jer su mnoge kuće po takovoj vrleti, da valja tražiti mjesto gdje se može igrati, a i ljudi po kolomatu njihovome sjede i dogovaraju se za različne stvari.
Među one stvari koje djevojci ne mogu pripasti broji se onamo i gumno". Pominje ga i narodni pesnik: "Igrah se zlatnom jabukom, po polju po mjedenome, po gumnu po srebrnome".










