RADAKOVIĆ

Po molbi porodice Radaković iz Sprivuda, poreklom iz Tornja kod Pakraca, a slavi Nikoljdan, saradnici "Vesti" su istražili njihove korene.

Koliko zna, Radakovića ima još u selima Kukunjevac, Subocka i Bujavica, kod Pakraca, i Batinjanima, kod Daruvara, ali ne zna da li su srodnici. Pita i za svoje ujake i majčinu rodbinu, sa prezimenom Lemajić, ali o toj porodici ćemo pisati neki drugi put ili može, ako mu se žuri, da nam se obrati telefonom ili imejlom koji su već objavljivani.

Prema "Plemenskom rječniku ličko-krbavske županije", Radakovići su na ovim prostorima bili doista mnogobrojni. U početku Prvog svetskog rata, bilo ih je, prema R. Grujiću, 270 domaćinstava. Samo u selu Jošani kraj Udbine bili su nastanjeni u čitavih 100 kuća, dok ih je u Doljanima (Lapac) bilo u 50 kuća i nešto više u Mogoriću.

Nastanjivali su i Divoselo, Gračac, Gospić, Donji Lapac, Omsicu (Bruvno), Melinovac (Zavalje) i Zavalje, Osretke (Srb), Ličko Petrovo Selo kao i okolna sela Rešetar i Zeljavu, Ploču i Tomingaj (Gračac).

M. Radeka, u "Karlovačkom vladičanstvu", među srpskim pravoslavnim porodicama spominje i Radakoviće sa različitim slavama: Jovanjdan, Đurđevdan i Nikoljdan, ali dodaje da ih ima i katolika.

Radakovići i Radakovi (smatramo da su istog porekla) doselili su se u Liku u 17. veku "iz turskih krajeva". Prvi su otišli najpre u Dalmaciju, kod Obrovca, gde su prvi put zabeleženi 1686. godine, a drug kod Benkovca. Neki od njih su pokatoličeni već u južnoj Dalmaciji, a bilo ih je koji su primili islam (ili prevedeni na ovu veru) u zapadnoj Bosni. Jedni su se, kasnije, povukli s Turcima, a drugi ostali i vratili se u pravoslavlje. U okolini Subotice Radakovići su katolici - Bunjevci.

Prema šematizmima za Bosnu s kraja 19. veka bilo je i Radaka i Radakovića sa različitim slavama. Doduše, ne možemo garantovati da svi oni nisu u srodstvu, menjanje slave nije bilo poželjno, ali se dešavalo iz raznih razloga.