TINTOR
Sanja Tintor, rođena Stojanović, iz Berlina, gde je i rođena, izražava želju da joj odgovorimo o poreklu njene i suprugove porodice. Nismo "patrijarhalci", ali "mora da se zna ko je glava porodice". Šala, naravno. Opredeljujemo se za Tintore, kao prve, jer imaju samo tri slave i, izgleda, jednog su porekla, dok Stojanovića ima mnogo i raznih, različitog porekla i slava, i iz raznih krajeva.
Ova porodica Tintor je iz Slavonije, iz sela Batinjani kod Daruvara. Slavi Sv. Kuzmana i Damjana, tj. Svete vrače. Po pričanju dede Stevana, svekra, preci su se doselili sa Banije, iz sela Žirovac, u kojem Tintori žive u istoimenom zaseoku. Ne zna se kada su došli u Slavoniju. S obzirom na to da se pradeda Sanjinog svekra rodio u Batinjanima, može se pretpostaviti da je to bilo u drugoj polovini 19. veka. Dušan Kašić u knjizi "Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji", navodi samo jedne Batinjane u 18. veku, u doljanskoj parohiji. U to vreme je u selu bivalo oko 20 domaćinstava, ali među njima nema prezimena Tintor. Zaključak je, da su preci naše čitateljke došli kasnije, ili krajem 18. ili u 19. veku.
Tintora ima sa još dve krsne slave. U Kninskoj krajini ih je bilo u selu Radljevac, sa slavom Sv. Vrači, odakle su se, sredinom 18. veka, iselili u Bastase, kod Unca. Sa istom slavom, bilo ih je i u Vedovici kod Dubice, u Vrelu kod Cazina, Gašici i Bijakovcu kod Gradiške, Glinici-Zborištu kod Krupe, u LJubiji kod Prijedora i u selu Osijek-Blažuj kod Sarajeva.
U Bihaću i okolnom Hrgaru slave, međutim. Sv. Jovana. U Kistanju i Uzdolju kod Knina slave Sv. Nikolu. U sarajevskom polju bilo je Tintora početkom minulog veka u selima Dobroševići (predak Todor se doselio početkom 18. veka iz Ravnih Kotara, u Dalmaciji, i ostao kao najamnik), kao i u Stranama i Glavici. Slava im se ne navodi.
U Dalmaciji, Lici i Slavoniji ima ih, odnosno bilo je 70-ih godina prošlog veka u mnogim selima opština Zadar, Benkovac, Knin, Gračac, Dvor, Glina, Kostajnica, Virovitica, Slavonski Brod, Daruvar, Našice, Koprivnica, Garešnica, Sisak, Osijek, Vinkovci, a i u Vojvodini, u koju su se doseljavali kao kolonisti posle Prvog i Drugog svetskog rata. Nažalost, ne znamo ni njihove slave.
U Komogovini, kod Kostajnice, 1815. godine služio je kao pravoslavni sveštenik Teodor Tintorović (nije isključeno da je on sam dodao ović, da bi prezime bilo srpskije, ili su to učinili njegovi roditelji), dok je u Pisarnici kod Bjelovara zabeleženo prezime Tintorić.
U knjizi Dušana Popovića "Srbi u Sremu do 1736/7" doslovno piše: "Nema sela u Sremu u kojem se ne nalazi po neka porodica iz tih krajeva", to jest iz Like, Banije i sa Korduna, doseljene uglavnom u drugoj polovini 18. veka. Pored Agbaba, Budisavljevića, Vurdelja, Gaćeša, Drakulića, Karleuša, Tesla, Ćuruvija i još mnogih drugih sa srpskih zapadnih strana, navodi i Tintore.
"Rječnik hrvatskog ili srpskoga jezika" (izdanje JAZU) navodi da je to prezime nastalo od nadimka tintor, pozajmljeno iz italijanskog, tintore, što znači farbar, ličilac. Nema sumnje da je nadimak nastao u Primorju, možda i nekog pretka koji je radio u brodogradilištu, već u 17. veku.
A 1698. se, kao senjski uskoci, navode tri brata Tintor. Svakako je bio uskok i neki Tintor-kapetan iz jedne narodna pesme.
