MILINOVIĆ

Po molbi porodice Milinović, koju su se izgleda ranije prezivali Bubotić, pa Todić, a poreklom su iz Bosne i Hercegovine i slave Svetog Nikolu, zbog preobimnih i nejasnih podataka ne možemo biti precizniji, ali saradnici “Vesti“ su pokušali da istraže njihove korene.

Milinovići u Bosni, po svoj prilici, nesrodni, imaju najmanje osam slava. Nikoljdan slave Milinovići u Bočcu (Banjaluka), Vaganu (Gerzovo), Duboviku (Krupa) i samoj Krupi, Prijedoru i kod Sanskog Mosta, u Palanci, Hadrovcima i Umcima. Veći broj ovih porodica zabeležen je na ovim prostorima još krajem 19. veka.

U Pounju je M. Karanović, dvadesetih godina proteklog stoleća, zabeležio za Milinoviće da su "starinačka familija", i da su "jedno sa Vranešima i Mršićima", a slave Đurđevdan.

S druge strane, za Todiće veli da su starinački rod od Štrbaca, sa većim brojem srodnih familija na prostoru niže od Bosanskog Novog, prema Kulen Vakufu. Jedna grupa porodica slavi Đurđevdan, a druga, u koju spadaju i Todići, Nikoljdan. Za nekog Todića daje podatak da je pred Doljansku bunu (1875) iz Boboljusaka u Pounju pobegao u Pakrac, zbog toga što je ubio nekog Turčina.

Ako je porodica naših čitalaca od ovog Todića, sigurno da je on promenio prezime, ali ne i slavu, kako bi izbegao turskoj poteri. Tako se u Krupi početkom 20. veka spominju Todići, ali sa slavom Aranđelovdan, a u Matavazima sa slavom Đurđevdan (druga slava štrbačkih familija).

Ako se za Bubotiće - koje nigde u Bosni nismo našli, barem ne u tom obliku, već samo kao Bubonja (Šipovljani, Unac) i Bubonjić (Mašići i Romanovci kod Gradiške), a i jedni i drugi slave Nikoljdan - pretpostavi da su staro prezime čitaočeve porodice, nismo mogli da ih dovedemo u vezu ni sa jednim ni sa drugim prezimenom koje nam g. Milinović nudi (Todić i Milinović). Za one u Uncu, P. Rađenović kaže da su se doselili posle okupacije Bosne iz Golubića (Knin).