TOPIĆ
Etnolozima "Vesti" pisao je, preko interneta, iz inostranstva, gospodin Đorđe Topić, rodom iz Oštre Luke, sela u blizini Prijedora, BiH. Kaže da za porodicu nije siguran "koliko dugo godina postoji u ovom selu, da li su odnekud došli", ali da je siguran da da prezime nije menjano i da su u ovom selu "već oko 100 godina". Krsna slava porodice je Sveti Jovan.
Prema Đ. Janjatoviću ("Prezimena Srba u Bosni"), krajem 19. veka familija Topić je bila u 38 parohija, dakle stotinak sela, u severozapadnom delu tadašnje Mitropolije dabro-bosanske (koja nije obuhvatala jedino eparhije zvorničko-tuzlansku i zahumsko-hercegovačku), sve do Tešnja na jugoistoku a slavili su najviše Đurđevdan, pa Jovanjdan, kao i još nekoliko drugih svetitelja. Sv. Jovana su kao krsno ime imale familije u deset parohija: u parohiji Draksenić (kod Dubice), Busnovi (Prijedor), Sanski Most i Dabar, Oštra Luka, Palanka, Tomina (kod Sanskog Mosta), Prnjavor i Kaoci, Smrtići (kod Prnjavora) i Mahovljani (Banjaluka).
U istom prostoru koji smo naveli zabeležene su i poislamljene porodice ovog prezimena, a u Hercegovini ima dosta i pokatoličenih, pa, u poslednjih stotinak godina, pohrvaćenih. U ovoj prilici ne možemo istraživati i Topiće u drugim krajevima (u ranijoj SR Hrvatskoj bilo ih je, prema "Leksiku prezimena", bez podataka o konfesiji i nacionalnosti, u nekoliko desetina sela od Dubrovnika do Belog Manstira, odnosno Baranje), za koje nismo uvereni, ne samo zbog raznih slava i vera - da su zajedničkog porekla.
Sudeći, međutim, po prezimenu od nadimka Topo koje je nesumnjiv turcizam, od topal - hrom, kako se to izričito kazuje u predanju porodica u oblasti Unac, i po predanju porodica iz Hercegovine u kome se govori o Glamoču odnosno Glamočkom Polju iz koga je predak Topo zbog ubistva Turčina prebegao u Dalmaciju, a Dalmaciju su kao ranije boravište navodili i u Drvar-Selu - njihov raniji zavičaj bio je nešto južnije u dinarskim planinama, ali svakako onim pod turskom vlašću.
Inače, "ubistvo Turčina" je jedan od najčešćih navodnih uzroka seoba srpskih porodica, a u ranije vreme ratova i bolesti i onovremenih nemogućnosti lečenja i hirurških intervencija (setimo se i Vuka Karadžića, pa Topal-paše i drugih) nije isključeno da je pojava sakatosti bila česta. Ipak, s obzirom na to da jedni Topići tvrde da im je staro prezime bilo Manojlović, a drugi da su ranije bili Modrinovići, poreklo ovih porodica trebalo bi još posebno istraživati.
