ALBIJANIĆ

Iz mesta u blizini Liona, koje smo pročitali kao Brinje, bez adrese, 45-godišnji g. Žerar, ne navodeći prezime, poslao nam je opširno pismo koje mu je, pošto je kako veli "srpski nepismen", rukom napisao "sused Hrvat". Želeo je da nešto sazna o svom poreklu po pokojnoj majci Joki Albijanić koja je u Francuskoj u vanbračnoj vezi stekla Žerara, čiji je otac emigrirao u Englesku pa ga se on "i ne seća".

 

Majka do pred svoju smrt nije skoro ništa govorila o svojoj porodici osim da je iz Srbije pa je Žerar, više nagađajući po zvuku i gledajući kartu zaključio da bi to trebalo da bude neko mesto koje počinje sa slovom P - kao Požega, Požarevac, Petrovac, Paraćin... U ovoj neveseloj priči, svetla tačka je bio susret g. Žerara sa jednim prof. u Jugoslovenskim školama u Lionu, a koji se upravo prezivao kao i porodica njegove majke, a koji mu je objasnio da su Albijanići rodom iz Crne Gore, da im je slava 9. januara, ali je g. Žerar zaboravio kako se zove taj praznik...

Podatke o Albijanićima bismo mogli uklopiti i sažeti iz tri objavljena izvora. J. Dedijer koji ih ne spominje u kasnijoj šire zasnovanoj "Hercegovini" (!), u "Bilećkim Rudinama" (istraživanja s kraja 19. i poč. 20. stoleća), Albijaniće, sa slavom Šćepanjdan (po Božiću), našao je samo u selu Baljci ovog kraja. Navodi da su, zajedno sa Dutinama i Jokanovićima, poreklom iz Trijebova kod Trebinja, odakle su došli početkom 19. veka. R. Milićević ("Hercegovačka prezimena"), za Albijaniće kaže da su pravoslavni u Baljcima kod Bileće i u samoj Bileći.

Osim podataka koje je preuzeo od Dedijera, navodi i da jedno predanje kaže da potiču od nekog bana Jelečića - potomka trebinjskog župana Pavlimira koji je živio u Buni kod Mostara. Ban je iza sebe ostavio tri sina koji su 1416. pobegli u Trebinje, pa se jedan ostavši u ovom gradu, "oženio ćerkom nekog Maroja iz Ljubomira i od njega su Albijanići u Bileći, Jokanovići u Trijebovima i Grguri u Gacku. Drugi sin je otišao u Moraču, a treći se izgubio u Albaniji. Po jednom narodnom predanju, prezime su dobili po prababi Albijani". A. i V. Miljanići ("Prezimena u Crnoj Gori"), navode da su Albijanići, iz Budeča i Vučjeg Dola u Oputnim Rudinama, poreklom iz grupe familija Jokanović sa područja Bileće, od kojih su neki otišli u Moraču a nakon 1880. odselili se u Srbiju, u Gajtan.

I evo odgovora g. Žeraru: krsna slava Albijanića, njegove majke je zaista 9. januara, Sveti Arhiđakon i Prvomučenik Stefan ("Stjepanjdan" odnosno "Šćepanjdan", treći dan pravoslavnog Božića) dok je Gajtan seoce na omanjoj istoimenoj planini, nalazi se između Lebana i Medveđe - i, stvarno, u široj okolini Prokuplja! A to je još jedno mesto u Srbiji sa početnim slovom "P", na koje naš čitalac nije obratio pažnju ...