KONJIK

Iz Banjaluke nam se javlja g. Nikola Konjik. Slavi Sv. Đorđa. Porodica vodi poreklo iz Livna. Dodaje da zna da postoje Konjici i u livanjskom selu Bogdaši "ali oni slave Sv. Stefana", pa iz toga zaključujemo da ih ne smatra srodnicima. I nas je zainteresovalo ovo neobično prezime i zadalo nam dosta truda...

Prema istraživanjima iz 60-ih 20. veka u Livanjskom Polju, u selu Čaprazlije živele su porodice Srba ikavaca sa slavom Sveti Đurađ (6. maja), dvojnog prezimena, Konjik-Lunić, koje nisu znale odakle su poreklom, a u selu Bogdaši porodica Srba - ijekavaca sa prezimenom Konjik a slavom Stevanjdan (9. januara), doseljena iz Kijeva kod Vrlike u Dalmaciji.

Ispitivač nije zabeležio da li je u ovom kraju nekad bilo i samo Konjika "đurđevštaka" pa ostaje da pretpostavimo da čitalac ne zna da su imali i prezime Lunić. Zanimljivo je da su u Čaprazlijama zabeležene i porodice Srba - ikavaca Konjikušića, starog prezimena Injac, a sa slavom Sv. Vasilije (14. januara) koje su se kao i Konjici - Lunići davno doselile iz Gerzova kod Jajca, dok su u selu Bojmunte, pored puta za Grahovo, zabeležene porodice Srba - ijekavaca istog prezimena, Konjikušić, i iste slave a ranijeg prezimena Daničić.

Đ. Janjatović je našao da je u Bosni krajem 19. veka bilo i Konjika i Konjikušića, ali i Konjića u parohijama Glamoč, Livno i Čelebić (kod Livna) Banjaluke sa slavom Đurđevdan dok su Sv. Nikolu slavili samo u parohiji Gomionica (kod Banjaluke), a porodica sa slavom Sv. Stefan nema zabeleženih. Konjići u parohiji Maglaj slave Nikoljdan, a u parohiji Strojice (Gerzovo) Časne Verige Sv. apostola Petra (29. januara).

Prema "Leksiku prezimena SR Hrvatske" iz 1948. su upisane samo porodice s prezimenima Konjik u Blatu na Korčuli, Osijeku i Čepinu. Jedini "jednokršnjaci" sa našim čitaocem su porodice Konjik - Lunići iz Čaprazlija sa slavom Đurđevdan. Oni su Srbi ikavci, što znači da su najstarije, autohtono stanovništvo toga kraja. Osim toga, u tri slučaja, i kod Konjika i kod Konjikušića, imamo i drugo prezime: Lunić, Injac i Daničić, a jedino su ga Konjici, doseljeni iz Dalmacije, "izgubili" ili zaboravili predanje i o njemu.

"Konjik" je stara srpska, staroslovenska reč i znači konjanik, oklopnik na konju, tj. ratnik, tako da porodice koje nose prezimena slična prezimenu našeg čitaoca - Konjević - Konjović - Konjevod i dr., najverovatnije nisu među sobom srodne, dok za Konjiće, Konjikušiće i Konjikoviće to tek treba posebno utvrđivati.

One u svakom slučaju, iako nisu istog, zajedničkog porekla, potomci jednog roda vojske onog vremena. Zato su i njihova prezimena stara "drugačija". Ove porodice su bile ili u tranzitu jer su se kretale ka Grahovu na tromeđi Bosne, Hercegovine i Dalmacije ili su, pak, ovde našle utočište, posle prodora Turaka i nestanka srednjovekovnih srpskih država.