IGNJATOVIĆ
Slađan Ignjatović (ne piše odakle se javlja) pita nas da li možemo da mu pomognemo u rasvetljavanju porekla njegove porodice koja potiče iz sela Saranova u opštini Rača Kragujevačka. Bliža naznaka za njihovu porodicu je nadimak "Išić", s obzirom na to da u selu postoje dve porodice Ignjatovića. Krsna slava Jovanjdan, 20. januara.
Najdalji srodnik za koga on zna jeste čukun-deda Stevan, kao i podatak da je porodica pre nosila prezime Marković kao i da su se doselili iz okoline Sjenice.
Čitalac pita i za arhive ili neke druge putokaze u istraživanju koje bi želeo da mu pružimo. Ova rubrika nije predviđena za tu vrstu pomoći, a za savete, uostalom ne bi bilo ni mesta, pa ćemo mu kao i ostalima odgovoriti onoliko koliko možemo, što smo verujemo, do sada uspešno i činili.
Za Ignjatoviće, starosedelačku familiju u Saranovu kod Rače, zabeleženo je da pripadaju većoj srodničkoj grupaciji porodica zvanoj Obrenski, po rodonačelniku Obrenu (čukun-dedi ispitanika 20-ih godina XX veka).
Obrenski su se, pak, razgranali na veliki broj porodica: pored Ignjatovića, to su Ilići, Miloševići, Pantići, Milivojevići, Savići, Gavrilovići, Todorovići i Andrići i svi slave Jovanjdan. Ne znaju ništa o svom doseljavanju u Saranovo, vrlo staro naselje, koje je ime dobilo po turskoj reči Saru-han - Žuta kuća (han) što je u međuvremenu urušen, a postojao je i 1804. kada su popaljeni svi hanovi u Šumadiji.
Preci Obrenskih su se sasvim sigurno naselili iz užičke oblasti a svakako su neko vreme, posle sloma Prvog ustanka pod Karađorđem, bežali preko Save. Vrlo je moguće da su upravo "preko", u Banatu, kod Omoljice, i dobili nadimak odnosno prezime Obrenski iako su se dotle, možda, prezivali Obrenovićima. Po povratku u Srbiju, kao Ignjatovići, prozvani i "Švabe", najpre su se nastanili u Glibovcu, pored puta Azanja-Palanka, pa tek kasnije prešli u Raču.
U svakom slučaju, prema porodičnom predanju, njihov najraniji predak kome ne znaju ime - ukoliko on nije bio Obren - najpre je, zbog nekog krvnog delikta, izbegao iz Crne Gore, iz Bratonožića, u okolinu Berana i Bijelog Polja, a kasnije se njegovo potomstvo iselilo preko Užica (Cikote, Loret) u rudnički kraj, gde ih je bilo i kao Gavrilovića. U ovom prilogu, ne bismo se upuštali u pretpostavke o nekom mogućem srodstvu Ignjatovići odnosno Obrenski sa dinastičkom lozom Obrenovića, mada je nećemo, apriori, ni isključiti, pogotovo što je slava dela Bratonožića Sv. Jovan, dok su potomci Obrenovića višekratno menjali slavu.
U antropogeografskoj monografiji o Jasenici vrlo malo se govori o drugim Ignjatovićima za koje naš čitalac tvrdi da su njegovi preci. Za njih je zabeleženo tek da su prešli preko reke i spustili se u Polje (u dolini Jasenice) i to "Markovići od Ignjatovića", a ne kako tvrdi naš čitalac.