Jovana dostojno majku zamenila

Čitaoci "Vesti" Nada i Ljuban Goronja iz Gornje Gradine kod Kozarske Dubice, koji inače žive u Minhenu gde su zaradili penziju, nedavno su došli u zavičaj i odredili dan kada će posetiti svoju mladu zemljakinju, 25-godišnju Svjetlanu Kljajić iz Sključana, susednog sela. Učinili su to nedugo po dolasku jer su žurili da svojoj mladoj štićenici uruče pomoć vrednu 1.200 evra. Ovoga puta, međutim, novac je uručen Svjetlaninoj majci Milki i kćerki Jovani.

DOĆI ĆE PONOVO: Bračni par Goronja sa Jovanom

 

Ovo nije prva pomoć bračnog para Goronja Svjetlani. Nada je u januaru, povodom Jovaninog petog rođendana, poslala po svojoj sestričini novčanu pomoć samohranoj nepokretnoj majci od 320 evra, paket odeće i igračaka maloj slavljenici.

Ova humana žena imala je želju da lično upozna hrabru Svjetlanu i njenu lepu Jovanu, o kojima je čitala u "Vestima", tako je saznala za pakao kroz koji prolaze i rešila da učini nešto da im pomogne. Posle rođendanskog paketa, započela je sopstvenu akciju kako bi pomoć bila veća i Svjetlani donela više od rešenja jednog tekućeg problema.

Tako je Nada Goronja, preko Crkvenog odbora Srpske pravoslavne crkve u Minhenu i svojih prijatelja i poznanika sakupila sumu koju je želela, radujući se susretu sa Svijetlanom i njenim osmehom koji i sa novinarskih stranica omekšava i najtvrđa srca.

- Ja sam čitajući "Vesti" saznala da tom detetu i majci treba pomoć i osetila potrebu da nešto uradim ne zato što je iz sela koje je blizu mog nego zato što puno toga kod Svjetlane i njenog deteta zavisi od pomoći drugih ljudi.

Nikada se nisam bavila humanitarnim radom, ali sam odlučila da za Svjetlanu nešto uradim - kaže Nada, dodajući da je poslednji put pomoć sakupljala u ratu koji se vodio na prostorima bivše Jugoslavije za srpske borce i njihove porodice.

Prilozi iz Mirande i Sidneja   Žali što se nisu upoznali: Svjetlana Kljajić Život ovoj nesrećnoj porodici iz dana u dan donosi nove obaveze i samo oni znaju da na kraj sa njima ne bi mogli da izađu da im nije čitalaca "Vesti".   Ponavlja to Milka Kljajić dok joj novinari "Vesti" uručuju donacije stigle posredstvom naše Redakcije. Anonimni donator iz Mirande poslao je njenoj Svjetlani 300 australijskih dolara, dok je 120 dolara novčani prilog Ljubice i Sretka Ivaniševića iz Sidneja. - Hvala im u Svjetlanino, Jovanino i moje ime. Želim im da uvek budu u prilici da pomoć pružaju, a nikad da primaju - kaže Milka Kljajić i dodaje da će i ovaj novac sačekati Svjetlanu i uliti joj sigurnost da će nastaviti lečenje.

Iako je pre polaska u Sključane saznala da Svjetlana nije kod kuće nego u Zagrebu na terapiji, njena dobrotvorka nije odustala i nije se pokajala.

Mala petogodišnja Jovana uputila joj je osmeh ništa manje ljubak nego majčin, a detinje nesputano strogim pravilima ponašanja nije krila koliko se gostima obradovala niti čekala da ostane sama sa bakom i počne da se sladi bombonama koje je bilo teško odabrati u velikoj kesi punoj raznovrsnih poslastica.

Ni u tim časovima radosti nije zaboravljala na majku, nego je na stranu odvojila bombone glasno govoreći da su za mamu, kao da samu sebe opominje da mora odoleti iskušenju da ih bar otvori i lizne pre Svjetlaninog povratka.

Majka Milka sa zahvalnošću je primila zemljake i donatore. Žaleći što joj ćerka nije tu, trudila se da goste ne optereti svojim strahovima. Svjetlana je prživela bolest koja je u 90 odsto slučajeva smrtonosna, iako je bila trudna. Još u stanju u kome je donela Jovanu na svet, zdravu i naprednu devojčicu, a ona već pet godina pokušava da ustane iz postelje i stane na svoje noge.

PUNA LJUBAVI: Jovana Kljajić sa bakom Milkom

Umesto o tome pričala je o njihovoj svakidašnjici, tek nešto manje sumornom od ne tako davne prošlosti. Kaže majka Milka da sva njihova mesečna primanja iznose 90 KM, jer više nema sredstava za tuđu negu i pomoć koja se od nove godine ne isplaćuje.

- Prava za tuđu njegu i pomoć nisu ukinuta, ali se ne isplaćuju jer država nema novca. Da nije dobrih ljudi koji nam pomažu od kako su novine pisale o Svjetlani kao medicinskom čudu, ja sa 90 maraka ne bih mogla ništa, jedva da bih hleba mogla kupiti za mesec dana da nam bude dovoljno. Osim toga, Svjetlana bi i danas ležala nepomično ovde na krevetu, ne bi odlazila na terapije i njeno stanje bi se možda samo pogoršavalo...

Ne smem ni da zamislim kako bi izgledala. Ovako, uz pomoć dobrih ljudi omogućeno joj je da pokuša da vrati zdravlje na sve načine koje nudi medicina, od lekova, fizioterapeutskih vežbi do pomoćnih lekovitih sredstava.

Grleći unučicu Jovanu, i ne skidajući pogled sa Nade, ona nastavi:
- Nemam reči kojim bih vam zahvalila što ste danas došli i doneli pune ruke novca i kese poklona, a vi prenesite moju zahvalnost onima koji su dali priloge. Najsrećnija bih bila da moja Svjetlana prohoda i da sve one koji su joj pomogli pozovem na proslavu i da im se tada zahvalim, i da napišete veliki članak kao zahvalnicu. Sanjam o tom danu, kao i o danu kada će Svjetlana početi da radi, završila je gimnaziju. U njoj još živi želja da studira. Nek joj se snovi ostvare... - kaže majka Milka, a oči joj zasijaše.

Međutim, brzo se vrati u stvarnost i reče nam da joj je dan ranije bio majstor za veš-mašinu koja se pokvarila i rekao da ne može da se popravi, jer je otišla elektronika.
- Nije ni čudo što mi se mašina pokvarila jer je u ovom kraju struja jako slaba i zato crkavaju i drugi tehnički aparati - kaže Milka koja će odvojiti od ove donacije za popravku mašine.

Ostatak će sačekati Svjetlanu i najveći deo će otići za njene terapije.
Pre odlaska Nada je najavila da će u novembru ponovo sakupljati pomoć za Svjetlanu.
- Kada u Nemačkoj oko nove godine sakupljaju pomoć za siromašne države, mogu i ja za pojedince - kaže ova žena toplog srca.