Dinkić jači od Tadića
Aferom "Bodrum" počistio je vladu Zorana Živkovića, odlaskom u opoziciju zbog zastoja evropskih integracija, kabinet Vojislava Koštunice, pa i drugu Koštuničinu vladu oborio na ispitu o Kosovu.
Kada mu je na poslednjoj izbornoj utakmici Tadić ustupio čak 24 poslanička mandata sa svoje izborne liste, mnogi su polušaljivo komentarisali da toliko ne bi dali ni rođenom bratu.
Ubrzo se ispostavilo da sa tim korpusom, komotno može da rasturi još jednu vladu, što je najdrastičnije pokazao ucenjujući koalicione partnere, usvajanjem Zakona o informisanju koji su novinari nazvali sramotnim.
Novu glavobolju je doneo protivljenjem prodaji Naftne industrije Srbije ruskom "Gasprom njeftu", a onda progurao svoju priču o regionima, pa se na Vladi suprotstavio šefu diplomatije Vuku Jeremiću insistirajući na kompromisu oko rezolucije sa SAD i EU.
Ni med, ni mleko
|
Kada je krenuo u formiranje Unije regiona, šuškalo se da je njegov glavni motiv za udruživanje sa popularnim lokalnim liderima, veliki novac za projekte u unutrašnjosti iz evrofondova. Tu je ugazio i u politički teren DS i socijalista, pozivajući demokratu Gorana Ješića i koalicionog partnera SPS-a Dragana Markovića Palmu da mu se pridruže.
Trošadžije
|
Dinkićevo suprotstavljanje Borisu Tadiću, prema oceni političkog analitičara Milana Nikolića, jeste novo igranje, ali kako smatra ovaj stručnjak, ne u cilju rušenja vlasti već više da bi izbegao da pokaže snishodljivost i poslušnost šefu države.
- Ne verujem da će iskakati iz stava Vlade po pitanju te nepopularne mere u vreme teške socijalne situacije, kada neki blagi oporavak Srbije ne dopire do građana - kaže Nikolić koji smatra da je i sam lider G17 plus svestan da u ovom trenutku ne bi postigao ništa padom Vlade, jer je on verovatno sada u Vladi i nikad više.
Daleko je cenzus
|