Roknić

Biljana nas pita kada su se njeni preci doselili na Kordun? U prvoj rečenici nagovestili smo opravdanu nedoumicu naše čitateljke o tome da li su Rokvići isto što i Roknići. Naime, prvobitno prezime je u novoj sredini "iskrivljeno", zapisano omaškom ili kako ga je neko izgovorio.

Seoba Roknića tj. Rokvića iz oblasti zapadne Bosne na Kordun dogodila se u vreme prvog većeg talasa iseljavanja stanovništva iz Bosanske Krajine 1791, mada je bilo i manje vidljivih pokreta pojedinačnih porodica ili čitavih grupa. Turske vojne posade sa muslimanskim stanovništvom povlače se sa teritorije današnje Hrvatske dublje u tzv. Cazinsku krajinu. A Austrija u novooslobođene oblasti naseljava srpsko stanovništvo iz bihaćke kotline i Drvara, između ostalih i na Kordun i upravo u okolini ovih mesta nalazi se većina Rokvića u unačkoj oblasti.

Rokvići u Bosni slave nekoliko različitih slava, dok u Uncu, Petrovcu, Gradiškoj, Krupi i Bihaću slave samo Sv. Stefana. U ostalim krajevima, kao što je Glamoč, slave Aranđelovdan, dok oko Dubice slave Kralja Dečanskog, a Nikoljdan oko Sanskog Mosta i Tešnja. Interesantno je još da samo Rokvići u protoprezviterijatu Prijedor (parohija Rakeljići) slave Jovanjdan.

Kao što smo i pretpostavili Roknića u Bosni nema, jer su svoje prezime "dobili" tek iseljavanjem u austrijsku granicu koju su oni dobro poznavali budući da su se i u Bosnu doselili iz Dalmacije (Mletačka republika), nekoliko vekova ranije. Pored etimologije prezimena, koja tumači da je to matronimičko prezime od ženskog imena Rokva (rotkva), po predanju Rokvići su poreklom iz Hercegovine od Dobrijevića koji su se najpre preko Glamoča naselili u Dalmaciju, pa otuda došli, pošto su se namnožili, pod Bilaj, pa u Unac, gde su se razgranali u više rodova različitog imena, ali i različitih patrona zaštitnika.

Najbolji dokaz ovoj našoj tvrdnji jeste podatak da je Rokvića, bar prema Popisu stanovništva FNRJ, u njenom sklopu i NR Hrvatske, iz 1948. godine, bilo vrlo malo i to poglavito u Benkovcu, Kninu, Krlovcu, Puli i nešto malo u Vukovaru i Belom Manastiru, dok su Roknići vrlo brojni, ponajviše na Kordunu, oko Vrginmosta (sada: Gvozd), u Bukovici, Crnom Potoku, Donjem Podgorju, Golinji, Kirinu (78 osoba), Perni, Sjeničku Donjem i Gornjem (85), Sjeničku Lasinjskom, Topuskom i Vorkapića Selu, a bilo ih je i u samom Vrginmostu, kao i, oko i u Glini. Ima ih i nešto po Slavoniji, Zagrebu i, slovom, samo jedan čovek u Ogulinu.