Svadbeni običaji: Krava za miraz
Bračni par Ranđel i Milojka Stanojević i njihova rođaka Milica u jednom se slažu, sa radošću se čekalo da momak postane muž, a devojka žena.
- Sada je moderno vreme, retko kojoj nevesti nije stomak do zuba kad se venčava. Tu mu dođu kamere, pa limuzine i trubenje, za darivanje krediti se uzimaju, a retko koji brak da se održi. Čim pukne svađa, a nevesta sabere stvari u torbici i ode kući kod mame jer tamo se vodi računa da detetu i trun prašine ne padne na kosu, a kamoli na ruke - počinje priču o današnjim brakovima 80-godišnji Ranđel Stanojević.
Korita i šerpe na dar
|
Nekad se u Srbiji očeva slušala, a za neposlušnost sledile su konjske batine. Njegova žena Milojka se seća kako je otac obavestio da se udaje.
- Ti, Ranđel, beše u Skoplje na železnici, nisam te ni videla. Dođe navodadžija, priča sa mojim roditeljima, pade šala na rastanku i odmah sam pomislila da proverim da li je drven kovčeg pun sa spremom. Otac, onako ozbiljan, pogleda me, odmeri i reče: "Udaćemo te za činovnika, da se ne mučiš". A, da me uzme činovnik, kravu prodadosmo da spremimo miraz. Fala bogu, u kerpič živesmo, pa lepu kuću napravismo. Bili smo jedno za drugo, jedno telo dve duše, vek preterasmo bez loše reči - priča 82-godišnja Milojka.
Stari svat i slama
|
Svadbe su bile poseban doživljaj za celo selo.
- Počelo bi slavlje u subotu uveče. Dovedu se muzikanti, sakupi se celo selo u dvorištu, prvo kolo zavede svekrva, a posle ko dohvati, more, zemlja se trese. Ali, glavno je u nedelju. Dođe muzika i počne sakupljanje kod mladoženje. Svekrva zaigra da otvori svadbu, sačekuju se kum i stari svat, prežu se volovska kola u koja treba da stane miraz i kreće se po nevestu peške. Mi po Milojku, čak, u Moštanicu.
Pre nas, dvojica mladića trčeći odu kod neveste da uzmu maramicu i litar rakije. Trče natrag, duša im u nosu, da jave da se devojka nije predomislila. Kad stignemo, mora mladoženja da otkupi nevestu, doduše sa sitne pare jer se nije imalo. Unutra, u nevestinoj sobi kite je sestre i drugarice, donese se pogača stavi joj se na glavu, ona se savije i nastaje grabenje. To je grabena pogača, da devojke poteraju noge prema momcima i da ne ostanu usedelice. Sednu gosti, popiju, zameze, muzika odsvira i najmlađi brat je izvede iz kuće, a svi njeni plaču kao žao im, dok komšije šapuću: Otkačiše se od bede - priča Ranđel.
Milica se seća da nevesta pred mladoženjinom kućom mora triput da podigne uvis dete.
- Svekrva odmah uzima dizgine u ruke. Mažu se vrata sa svinjskom mašću, a ona brzo briše sa krpu. Da je podmazano, ali i da se ne užegne, tako je valjda bilo. Mladoženja izlazi iz kuće, a nevesta, pre nego što uđe, tri puta popije vodicu i pojede kocku šećera. Da joj je sladak život. Mladoženja je unese preko praga, svekrva obuče novu futu (suknja od vune) što je dobila u miraz, sedne na stolicu i raširi noge. Neko od njenih zetova prospe čašu s vodom pod stolicom, skače i viče: "Svekrva se upiša od radosti, dobila nevestu" - smeje se Milica.
Blaga rakija
|
Svadba je trajala u nedelju i ponedeljak. Najuzbudljivije je bilo u utorak jer su tada dolazile žene na blagu rakiju.
- Dođu žene i krenu da piju vruću rakiju. Pa, kad se napiju cirkus božji. Samo se priča od onu rabotu i čeka da starojkovica (žena od starog svata) otkrije sito u koje je čaršav na kojem su vodili ljubav mladoženja i nevesta. Ako je krvav, nastaje čestitanje i šalje se aber kod nevestinih roditelja da je njihovo dete ubavo (lepo). Ako nije krvav čaršav, nevesta se odmah najuri. Džabe svadba, mirazi i sve ostalo, popnu je na magarca, vežu tako da gleda u njegovu zadnjicu i najure - priča Milica.
Sramežljiv muž
|