Ponedeljak 27.05.2019.
03:00
Lj. Ivanović - Vesti

Vikiliks na skeneru (1): Arapsko proleće stiglo do Meseca

pixabay.com
Foto: Ilustracija

Vrlo brzo se ispostavilo da je istinski reč o "lažnoj vesti", te da je autor filma nalepio na snimak logo Vikiliksa "ne bi li sebi dao na autentičnosti".

Podsetimo, internet portal Vikiliks (Njikileaks) od 2006. sakuplja i objavljuje podatke koje države ili koncerni smatraju tajnim. Njegov osnivač Australijanac Džulijan Asanž kaže da voli da "pljune u supu moćnicima".

Ali, bez obzira na to što je ova priča lažna, Vikiliks je u svojoj istoriji doneo neke vesti, odnosno sanznanja koja deluju više fantastično nego istinito. Neka druga otkrića su ozbiljno uzdrmala svet, a posledice su takve da je teško i sagledati ih. Upravo ovih dana Džulijan Asanž u londonskom zatvoru služi kaznu za kršenje kaucije iz 2012. godine, kada je pobegao u ekvadorsku ambasadu iz koje je nedavno proteran.

U međuvremenu je i Švedska obnovila istragu o navodnom silovanju dve žene u toj državi. Ipak, kruna Asanžovog obračuna sa pravosuđem biće gotovo izvesno izručenje u SAD, gde će odgovarati za hakovanje Demokratske partije usred predsedničkih izbora 2016. godine, ali i prethodnih objava, poput "Avganistanskih ratnih dnevnika",
te čuvenih četvrt miliona diplomatskih depeša iz celog sveta.

Stručnjaci upozoravaju da se sva sirova dokumenta koja prikupljaju diplomate, njihovi izveštaji, kao i izveštaji obaveštajaca, moraju čitati vrlo oprezno.

Naime, kako pojašnjava Majkl Hejden, koji je u karijeri bio na čelu Nacionalne obaveštajne i Centralne obaveštajne agencije, špijuni sakupljaju sve!
- Prava veština nije sakupljati informacije, tim pre što su mnoge čista glupost, podmetnuta laž, glasina i koješta drugo. Veština je te podatke pravilno čitati, odvojiti istinite od onih drugih, bitne od nebitnih, zatim sve to dovesti u smislenu vezu, a na kraju analizirati. Stoga, samo zato što neki dokument ima zaglavlje CIA ili Stejt departmenta, ne znači apsolutno ništa - navodi general Hejden.

Ali, kako je svojevremenu rekao čuveni novinar i glavni urednik "Vašington posta" u vreme afera Pentagonskih papira i Votergejt, "konzumacija određene medijske informacije najčešće obrnuto proporcionalna njenoj istinitosti". Ukratko, što je veća laž, to se bolje prima.

U poplavi informacija digitalnog doba, Vikiliks je više ljude zbunio nego što je otkrio korisnih informacija. Ali su neke istinski promenile svet. U prvom redu se ističe "arapsko proleće". Naime, u Tunisu su ljudi tek iz depeša američkih diplomata saznali razmere korumpiranosti vladajuće porodice Ben Ali. Krenuli su protesti koji su se pretvorili u stihiju koja je zahvatila arapski svet. Premda se stvar za Tunis završila dobro, sa dolaskom demokratije, u Libiji je i dan-danas haos, a o Siriji i da ne govorimo.

Diplomatske depeše

Dokumenti koji su medijima bili najzanimljiviji su oni koji pripadaju grupi diplomatskih depeša. Ali, oni zaista nisu senzacionalni. Napravljeni su u periodu od 1966. zaključno sa februarom 2010. Konkretno, oni sadrže dokumentaciju između 274 ambasade i Stejt departmenta. Polovina depeša ne nosi nikakav stepen poverljivosti, nešto manje, 40,5 procenata, označeni su kao "poverljivi", a samo šest odsto ili 15.652 depeša nose oznaku "tajno". U njima se najviše govorilo o Iraku, ali je najviše dokumenata u Vašington stiglo iz Turske, skoro 8.000. Jedva malo više poslato je širom sveta iz kancelarije američkog državnog sekretara. Nijedan jedini dokument nema oznaku "strogo poverljivo".

2024 © - Vesti online