Grešna ljubav Jelene Savojske (1): Rođena za kraljicu
Uprkos velikom nevremenu i uzburkanom moru, jahta "Savoja" je sjutradan uplovila u luku Bari
Ceremonija na lađi
Kako je u pristaništu i na obližnjim ulicama i trgovima čekala ogromna masa sveta (hroničar Gavro Vuković procenjuje "do trista hiljada"), a i po izričitoj naredbi budućeg svekra, italijanskog kralja Umberta, koji je želeo da ugodi novostečenom prijatelju sa Cetinja i rodbini svoje snahe pravoslavke, ceremonija pokatoličenja princeze Jelene obavljena je na samoj lađi i to po vrlo pojednostavljenom i skraćenom postupku i u prisustvu tek nekoliko zvaničnika sa italijanske strane, dok sa crnogorske strane, ni knjaz Nikola, niti iko od ostalih iz pratnje nije prisustvovao tom činu. Knjaz Nikola je za to vreme razgledao oklopnice italijanske mornarice usidrene ispred luke u Bariju.
Po obavljenoj ceremoniji pokatoličenja, mladenci su sišli sa broda i kolima se, kroz nepregledne špalire naroda zaputili ka drevnoj crkvi Svetoga Nikole u kojoj je u njihovu čast održana svečana misa, a bogoslužili su najviši italijanski crkveni velikodostojnici.
Mladenci i njihovi pratioci su od Barija do Rima putovali vozom, koji je u italijansku prestonicu prispeo 7. oktobra ujutro. Snahu Jelenu i njenog verenika, odnosno svatove i svadbare, na stanici su sačekali svekar i svekrva, kralj Umberto i kraljica Margarita sa svom užom i širom kraljevskom porodicom, rodbinom i prijateljima, a hroničari su zabeležili da je u toj šarolikoj sviti na dočeku u Rimu, pored ostalih, bio i najstariji zet knjaza Nikole, knez Petar Karađorđević.
Čas rastanka
Svečana povorka, kojoj je priređen doček do tada nezapamćen u Rimu, sa železničke stanice se uputila u drevnu vladarsku palatu Kvirinale, gde je najpre upriličena uobičajena ceremonija prstenovanja, predstavljanja i upoznavanja novih prijatelja, a čin venčanja je obavljen tek drugog dana, u subotu, 9. oktobra 1896. godine:
"Ujutru, stavila je na glavu kraljevsku dijademu, vjenčanu odjeću i druge znake svadbene", opisuje Gavro Vuković pripremanje neveste Jelene za taj najsvečaniji čin. "Oprostila se je s nama, i to je bio posljednji čas rastanka s njom, jer joj se više nijesmo mogli ni primaći. Ovakva kakva je po prirodi, a još u tako sjajnoj odjeći, što se je moglo drugo pomisliti do to da je samim proviđenjem određena za kraljicu, pa ma koje bilo velike nacije. Knjaz, princesa Ana, knjaz Mirko i mi svi povedosmo nevjestu da ju predamo Italijancima u palati Kvirinalu. Princ od Napulja i duka od Đenove (bio dever u svatovima italijanskog princa, napomena B. S.) sreli su je na dno skala kraljevskog dvora. Primiše ju od nas, zanavijek, i povedoše preko velike prestolne sale do jednog stola, koji je namješten bio pred samim prestolom na kojem sjeđahu kralj Humbert i kraljica Margarita..."
"Tako bi svršen najsrećniji akt za našu dinastiju i otadžbinu", zaključuje Gavro Vuković, "pa, mada su se ljutili Rusi privremeno, Gospodareve kćeri udate u Rusiji, što se je na jednu svelo - te one nijesu došle na svadbu u Rim, kao i Knjaževi rođaci na Cetinju, zbog konverzije, ovo djelo ostaće jedno među najvažnijim u našoj istoriji..."
Kabadahije u sviti
Zanimljiv je bio i sastav onih koji su, pored knjaza Nikole i ostalih iz uže porodice, do Bara, odnosno do Rima pratili princezu Jelenu, njenog mladoženju i svatove:
"U Knjaževoj sviti", zapisao je Gavro Vuković, "bila su ova lica: vojvoda Božo Petrović, ja, knez Lujo Vojinović, doktor Kaluđerović, Slavo Đurković, ađutant, komandir Janko Vukotić, komandir Mitar Martinović, gospođica Neikom, nekoliko gardista i kabadahija (naglasio B. S.)...
Mošti Svetog Nikole
Mladenci su posle venčanja sišli u kriptu crkve u kojoj se čuvaju mošti Svetoga Nikole. Tu je, nakon kraće molitve, svakako zbog princeze Jelene, čija se sklonost ka umetnosti, posebno slikarstvu, već pročula, upriličeno razgledanje dva znamenita slikarska platna koja se čuvaju u toj svetinji - portreta srpskog kralja Uroša i kraljice Jelene.