Utorak 02.04.2019.
00:55
Nada S. Jakšić

Slobodan Milošević - lične i političke drame (21): Čekajući dan "D"

EPA
Rezidencija kao arena: Milošević se, ipak, predao bez otpora

Užičanin Desimir Milovanović, penzioner, nije mogao da podnese ono što je na televiziji čuo i video, i pucao je, ali u svoju glavu - piše Đuro Zagorac u knjizi "Slobodan Milošević - lične, političke i sudske drame".

- Milošević i njegovi su skontali da se, kao ucenjena glava, mora skloniti na sigurno mesto, koje će biti neosvojivo za privatne vojske. Mislio je da će na takvom mestu biti i "najlakši" za novu vlast, najmanji teret. Sve ukazuje da uopšte nije računao da će se prvo suočiti sa pobednicima petooktobarskih izbora. Bio je obuzet haškom optužnicom, a slobode mu došli drugi pravednici.

Istek ultimatuma

- Najdramatičnija iskušenja Milošević je doživeo upravo u 48 časova koji su prethodili njegovom odlasku u zatvor. Bio je smešten u vojni objekat koji ima sve, čak i atomsko sklonište, i mogućnost da se podzemnim prolazima odmetne u šumu. Imao je i trostruku oružanu zaštitu, mogao se braniti mesecima. Rezidencija je pretvorena u gladijatorsko borilište - sa spoljne strane kidisali su aktivni i honorarni policajci, ulaze u rezidenciju štitili su vojnici i policajci, unutrašnjost je bila pod kontrolom njegove dobrovoljačke straže.

Umešali su se novinari i "navijači", okupljali su se ljudi rešeni da brane dostojanstvo predsednika vođe, ali i svoje. Predstava organizovana i po diktatu Amerike, morala se okončati istekom marta. Tako je stajalo u ultimatumu. Niko u tom noćnom prepadu nije mislio na zakonitost, sudski nalog o hapšenju, na dostojanstvo optuženog i njegovih ukućana.

Za najodanije pristalice, Milošević je u tim trenucima imao i najveću moć, pred njegovim životnim iskušenjem nisu se osećali uplašenim, naprotiv. Svoju ulogu shvatili su kao idealnu mogućnost da se do kraja poistovete s vođom, da na kraju odigraju i herojsku ulogu.

Strasti su uzavrele, nedostajala je samo varnica. Milošević je te noći bio najprisebniji, zahvaljujući njemu nije potekla i krv. Po tome se Srbija na početku ovog veka razlikovala od one iz ranijih vremena, kad su vladari okončavali i dinastije se menjale u krvi!

Nespreman za linč

Milošević je trinaest godina strasno jahao, jezdio, a kad je ispao iz sedla, pokušao je da se konju, koji je bio u galopu, uhvati za rep, očekujući i njegovo sažaljenje. To konjaniku njegove reputacije nije pristajalo, a rep mu je na kraju izmakao, piše Zagorac.

Nije otišao da, posle pada, kako je i najavio u stanju šoka, u miru vida svoje rane. Još tako vruć, sazvao je Kongres SPS i ostao na čelu.

Ali, izgledom je odavao fizičko i psihičko stanje. Umoran i uplašen, delovao je iscrpljeno. Razumljivo je, s obzirom na breme koje je dugo nosio i čudo koje ga je pri rastovaru snašlo. Mnoge pristalice je razočarao, kad su uočili da je zabrinut i obuzet strahom.
Otkud tolika doza straha, zar nije bio unapred spreman na javni linč pobednika koji gazi i koji mu je vešala unapred najavio i namenio?

Milošević je od samog početka prigrabio ogromnu vlast i nosio je ponosno i prkosno do kraja.
Najveći deo naroda u Srbiji i među Srbima, zbog tih osobina ga je birao i verovao mu. Poistovetio se sa njim, prepoznavao u tome i svoja nacionalna osećanja i karakterna svojstva. Većina je dugo živela i dugo će još živeti, u uverenju da je kao narod satanizovan i zato što se borio za prava koja su drugima na zlatnoj tacni prinošena. On je tu stvarnost uporno branio, to mu je i bio oslonac - u narodu, a ne privrednom razvoju, kulturni i demokratski prosperitet koje je svojom vlašću obezbeđivao.

Govorio je da svet ne mrzi Srbiju i Srbe zbog njega, nego da mrzi njega zbog njih, piše Zagorac navodeći da ako je zajednička drama bila utemeljena na istinskim osećanjima, nema te patnje i kazne od koje bi se ponosan i častan čovek mogao uplašiti.
U iščekivanju dana "D", londonski "Tajms" je objavio da Milošević provodi vreme u slušanju "ruskih pesama" i da se "ne odvaja od pištolja".

Intelektualci brane Slobu

Miloševića je krajem marta 1991. posetio i poslanik ukrajinskog parlamenta i sekretar Evroazijskog socijalističkog kongresa Sergej Kijašenko - piše Zagorac.

Ukrajinac je posle posete izjavio da Milošević izgleda "bodro", a razgovarali su i o "važnim političkim pitanjima".Zbog sudbine jugoslovenskog predsednika zabrinuli su se i u svetu, uglavnom intelektualci.

Grupa od dvadesetak ruskih intelektualaca, među kojima i - filmski režiser Nikita Mihalkov, filozof Aleksandar Zinovjev, pisac Valerij Giničev, istaknuti diplomata Vasilij Safrončuk - zatražila je "međunarodnu kontrolu" istrage koja se vodi protiv Miloševića. U Moskvi je osnovan i društveni komitet za njegovu zaštitu.

Najglasniji su bili oni iz grupe koja se okupila u Torinu i koji su osnovali Italijanski nacionalni komitet za Miloševićevu odbranu. Kako je u to vreme desnica pobedila na izborima, oglasio se i italijanski pisac, nobelovac, ali i levičar Dario Fo, objašnjavajući zašto je levica poražena na izborima.

"Posle podrške bombardovanju Jugoslavije, razorena je cela jedna zemlja, njen životni milje, nanete su štete koje će trajati vekovima, a u svemu tome učestvovali su ljudi sa levice" - objasnio je čuveni pisac.

Karta za Hag

Miloševiću su bile namenjene dve klupe. Beogradska bi radije da na nju nije ni seo, da je odmah otišao na hašku. Ali, kako? - Ko je smeo da pogazi Ustav i zakone, kakva smo mi uopšte država ako svog predsednika predamo drugoj, da mu se sudi po tuđim zakonima, a on je odgovoran narodu koji ga je birao i državi čiji je najveći dužnik, neka su od pitanja koja su "morila" novoformiranu demokratsku vlast u Srbiji. Gde će mu biti mučnije, neki su se pitali. Pravni eksperti su se odmah izjasnili: ima jače karte za Hag, nego za Beograd, podseća Zagorac.

Teror britanskih medija

Razumljivo je što je Milošević očima saopštavao i svoju unutrašnju muku, tugu. Celu porodicu pratila je užasna infamija.

Uoči samog hapšenja, analitičari u Britaniji saopštili su rezultate svog istraživanja: inostrana ličnost o kojoj su mediji najviše pisali u ovoj zemlji u 2000. godini, bio je - Slobodan Milošević. Predsednik male i udavljene Jugoslavije više je privlačio pažnju od američkog, Bila Klintona i ruskog, Vladimira Putina.

Sutra: Slobodan Milošević - lične i političke drame (22): Ne priznajem ovaj sud
 

2024 © - Vesti online