Kad Marija podrveni

Igra, ponegde zvana još i "crvena" ili "crna Marija", igrala se tako što se jedan igrač okrene prema zidu, pokrije oči rukama i izgovara "Drvena Marija, je'n, dva, tri". Ostali igrači, a bolje je ako ih je što više, postave se na dvadesetak metara od njega i zida. Kad igrač na zidu počne da izgovara te reči, ostali počinju da se kreću brzim hodom ili trkom prema njemu, ali na "tri" moraju da se ukipe u položaju u kojem su se zatekli.

Kad kaže "tri", igrač na zidu naglo se okreće i ako pogledom uhvati nekog u pokretu, onda taj igrač ispada iz igre. Brojanje se ponavlja sve dok neki od trkača ne uspe neopaženo da se primakne zidu i da ga dotakne, ali je i igrač na zidu mogao da se služi trikovima, tako što će polako izgovoriti "Drvena Marija", a "je'n, dva tri" što brže može, kako bi se što pre okrenuo i primetio uljeza.

Slično se igrala i "Care, care, govedare, kol'ko ima sati?", samo što je igrač na zidu, "car", imao više načina da upravlja igračima. Tako igrači iza njega redom pitaju "Care, care, govedare, kol'ko ima sati?" ili "Care, care, gospodare, kol'ko ima sati?", a ovaj im smišlja odgovar u koracima: "2 konjska koraka" ili "5 mišija" ili "3 mačija". Igrač onda imitira taj hod, gde je jasno da će konjskim korakom preći veću razdaljinu i brže se približiti caru, dok će se mišjim kretati najsporije.