Od siročeta i monaha do bokserskog stručnjaka (6): Ko je izdao Blagoja Vujovića?

Kako je odmicalo vrijeme odmetništva moga ujaka Janka Vukotića, na njegov račun je ispredano sve više optužbi i svakovrsnih laži i priča koje su imale za cilj da ga što više ocrne i omraze u narodu - tvrdi njegov sestrić Pavle Bučaj i dokazuje da je sve to bilo maslo onih koji su mu tako zvjerski i bez razloga pobili braću Milana i Vukašina i zeta Andriju Bučaja, a sve s ciljem da opravdaju taj zločin, ali i pribave opravdanje da i njega smaknu.

Raspredena mašta laži

- Izmislili su tako da je Janko za vrijeme rata, tobož, bio u gardi Krsta Zrnova Popovića, iako je nepobitno da je on sve vrijeme do odlaska u partizane bio u Dubrovniku. Ta se mašta rasprela dotle da je on tobož dobio zadatak od Krsta da, pored ostalih, ubije i Veljka Milatovića, što sve, naravno, nema blage veze sa stvarnom istinom. Prislonili mu uz to da je u oktobru 1942. godine, navodno, prošpijao gdje će se i kad sastati neki partizasnki aktivisti i da je tom prilikom poginuo partizanski komesar Blagoje Radev Vujović iz Orline, brat Draga - Danja Vujovića, poznati prvoborac i organizator ustanka, jedan od onih koji je, nakon povlačenja partizana u Bosnu, ostao u ilegali na terenu Broćanca, što je sve bezočna laž i konstrukcija...

- Ovaj događaj je, istina dosta konfuzno i nedorečeno, opisao i Milorad - Mišo Vujović u svojoj već citiranoj knjizi "Bezdani":

"Kraj oktobra mjeseca 1942. godine. Miholjsko ljeto. Blagoje Radov (Vujović) drži pozadinski konspirativni skojevski sastanak ispod krušaka na livadi Vujovića na Bubrešku. Od broćanačkih skojevaca prisustvuju Janko Ilijin Vukotić, Jago Nikolin Popović, Radoje Blažov Kraljević... Po završetku sastanka, za sjutradan zakazuju sastanak sa broćanačkim skojevcima u Mitrovo osoje u planini Budoš.

Ubistvo pod velom misterije

Na sastanak dolaze Blagoje i Vasilije - Mujo Ristov Baletić. Izdaja! Umjesto broćanačkih skojevaca zasjedu postavili broćanački četnici: Đorđije Vukov Domazetović, Blažo Savov Đukanović, Đoko Kostin Domazetović, Marko Filipov Gardašević. Neposredno prije dolaska Blagoja i Muja, Blažo Savov (Đukanović) mijenja mjesto u zasjedi sa Đokom Kostinim (Domazetovićem). Zašto? Jedan hitac, Blagoje gine na licu mjesta. Zarobljenom Muju Ristovu (Baletiću) namješteno da pobjegne pored Đorđija Vukova Domazetovića.

Teza da je seoska ljepotica, koja je dijelila ljubav sa Jankom Vukotićem i Jagošem Kostinim Domazetovićem provalila sastanak ne može se prihvatiti, jer je navodno za sastanak saznala od Janka, a onda prenijela Jagošu, vođi četnika u Broćancu. Opet je provalu izvršio Janko!. Svjesno ili nesvjesno?" - pita se Vujović i dodaje da je istoga dana Blažo Savov Đukanović došao pod Orlinu kod Blaža Mašutova Vujovića, bratanića ubijenog Blagoja Vujovića, i kazao mu da je Đoko Kostin Domazetović ubio Blagoja.

Autor ove priče i ovdje ostavlja otvoren znak pitanja i nedoumicu.

Milorad - Mišo Vujović se, istina, već na početku svoje publikacije ograđuje i kaže da je to "segment priče bez početka i kraja" o onome što se dešavalo prije 74 godine, da je to priča "iz glave preostalog naroda" i da pritom "nijesu korišćeni nikakvi arhivi, a posebno ne OZN-e, UDB-e, KOS-a, SUP-a, tužilaštva i sudstva". Uz sve to, svojevrsnu ogradu pedstavlja i njegova opaska da "svaki spor sa pobjednicima, poraženi i siromah gube..."
SUTRA: Sodomski zločin u Širokoj ulici

Prokletstvo zlata

- Grabež zlata i novca propale jugoslovenske države, koji je nastao u aprilu 1941. godine, poznata "zlatna groznica" i prokletstvo koje taj dragoceni metal donosi od iskona, ponajviše se odrazilo u Nikšiću, pa i u Broćancu. Po priči koju je zabilježio Milorad - Mišo Vujović, Nikšićanin Milo Đukanović, brigadni general, pomoćnik komandanta Boke, tih dana je dao veliku količinu zlata "Broćančaninu sa Čeva" Spasoju Savovu Đukanoviću, carinskom službeniku u Zelenici, sa idejom da ga odnese i podeli Broćančanima da bi, kako pretrajali, krvavi i dugi rat koji se sprema.

- Vujović veli da se radilo o 100 do 130 kilograma zlata, koje je natovareno na mazgu i pod izgovorom da je u pitanju oružje, Spasoje ga je zaista doterao u Broćanac. Sa njim je u pratnji bio i neki pešadijski kapetan, čiji identitet ni do danas nije utvrđen. Deoba zlata nije napravljena kako je naredio general Đukanović već su sve podelili Spasoje i taj neznani kapetan, koji je ubrzo nastavio dalje sa bisagama punim zlata. Spasoje je uputio jednog svog, kako veli M. Vujović, "rođaka po majci" da isprati kapetana do Careva mosta na periferiji Nikšića:
"Poslije 14 godina kad su rođaci kapetana došli da se raspitaju za njegovu sudbinu, Spasoje je saznao istinu.

Od tada pa do smrti nije progovorio sa rođakom. 'Đeveri' su kapetana ubili, opljačkali i bacili u neku od budoških bezdanica, tako pričaju Broćančani" - zaključuje M. Vujović, a do danas se, kako kaže, nagađa da je kapetan bio Hercegovac, Pljevljak od Ašana, Kolašinac, Jasenovopoljac, Brđanin, Srbin...

Đukanović se nije kajao

Milorad - Mišo Vujović piše da je poslije rata na Cetinju suđeno Blažu Savovu Đukanoviću za više krivičnih dela - pored ostalih i za saučesništvo u ubistvu Blagoja Radeva Vujovića. Osuđen je na jedinstvenu kaznu od devet godina zatvora. Izdržao je sedam, a jednom prilikom kasnije, kad je došao da poseti bolesnog komšiju, ovaj ga, kako piše Vujović, dobro znajući šta je Đukanović i javno i tajno radio, upitao:

- Kud će ti duša, misliš li ti mrijeti? Ako budeš plaćao šta si radio teško tebi i tvojoj porodici.
- Briga mene, kad ja minem neka biva šta god hoće - odgovorio je Đukanović bez trunke kajanja...